energetski izvori, prirodne tvari i pojave koje se uz primjereno tehničko rješenje i ekonomičnost mogu iskoristiti za dobivanje energije. Izvori mogu biti neobnovljivi (ugljen, nafta, prirodni plin, treset, uljni škriljevci, nuklearno gorivo, geotermalna energija) ili prirodno obnovljivi (vodena energija, Sunčevo zračenje, vjetar, drvo, bioplin, plima i oseka, morske struje i valovi, toplina mora). Mogućnosti obnovljivih izvora mijenjaju se s vremenom, a njihova se energija većinom ne može akumulirati, pa se koristi u času kada se pojavljuje. Neobnovljivi izvori odlikuju se boljim mogućnostima skladištenja i transporta te manjim troškovima iskorištavanja pa zadovoljavaju oko 90% svjetskih potreba za energijom. Ipak, smanjivanje zaliha neobnovljivih izvora i štetni utjecaji njihova iskorištavanja na okoliš, u posljednje su doba intenzivirali istraživanja obnovljivih izvora. Bez energetske pretvorbe mogu se u korisne svrhe upotrijebiti samo Sunčevo zračenje, vrući izvori i unutrašnja toplina Zemlje. Od neobnovljivih izvora veću praktičnu važnost imaju fosilna i nuklearna goriva i vrući izvori, a od obnovljivih vodena energija.
Ugljen zadovoljava gotovo jednu trećinu svjetskih energetskih potreba. Raspoložive rezerve razmjerno su velike i uz sadašnju dinamiku potrošnje mogle bi trajati i više od 200 godina Izgaranjem ugljena dobiva se toplinska energija, koja se iskorištava izravno ili se pretvara u električnu energiju, a njegovom preradbom mogu se dobiti ekološki mnogo čistija, plinovita i tekuća goriva.
Nafta pokriva više od 40% energetskih potreba, ali su njezine rezerve mnogo manje od rezervi ugljena. Nafta se prerađuje u rafinerijama, a većina naftnih derivata služi kao gorivo.
Prirodni plin sudjeluje u zadovoljenju energetskih potreba s udjelom od oko 20% i s rezervama približno jednakima naftnim rezervama. To je ekološki najprihvatljivije fosilno gorivo.
Uljni škriljevci i bituminozni pijesak po svojem su sadržaju ugljikovodika slični nafti. Njihove su rezerve veće od naftnih, ali se zbog većih troškova njihova veća eksploatacija očekuje tek nakon iscrpljenja naftnih ležišta.
Nuklearno gorivo zadovoljava nešto manje od 10% svjetskih energetskih potreba. Današnji nuklearni reaktori temelje se na nuklearnoj fisiji, a dobivena se toplina uglavnom pretvara u električnu energiju. Zbog opasnosti od incidenata u nuklearnim elektrnama, kao i zbog problema s odlaganjem radioaktivnog otpada, intenzivno se istražuje nuklearna fuzija, koja bi u dobroj mjeri mogla riješiti energetske probleme čovječanstva.
Vrući izvori mjesta su na površini Zemlje na kojima se pojavljuje vruća voda ili vodena para, bilo prirodnim izviranjem iz unutrašnjosti bilo kroz bušotine, a geotermalna energija iz vrućih izvora rabi se izravno za grijanje ili se pretvara u električnu energiju.
Vodena energija je važan obnovljivi energetski izvor s udjelom u svjetskoj potrošnji energije manjim od 10%. Procjenjuje se da je iskorištena tek desetina vodenoga potencijala Zemlje, a u Europi oko jedne trećine. Veći dio vodene energije pretvara se u električnu energiju.
Sunčevo zračenje izvor je goleme ukupne energije, ali male gustoće. Primjenjuje se za izravno zagrijavanje ili se pretvara u toplinsku i električnu energiju.
Vjetar stoljećima služi za pogon vjetrenjača i jedrenjaka. U novije je doba izgrađen velik broj vjetrenih turbina za proizvodnju električne energije. Međutim, taj energetski izvor može imati veću važnost samo u područjima sa snažnim i postojanim vjetrovima.
Ogrjevno drvo najstariji je iskorištavani fosilni energetski izvor. Danas služi jedino u kućanstvima, a veću ulogu u energetskoj potrošnji ima samo u zemljama u razvoju.
Biomasa i bioplin proizvodi su poljoprivrednih i životinjskih otpadaka. Biomasa se energetski rabi u kućanstvu, i to nakon sušenja kao čvrsto gorivo ili nakon fermentiranja kao tekuće (najčešće etanol) i plinovito gorivo (bioplin, uglavnom metan).
Plima i oseka, tj. razlika u razini mora kao njihova posljedica, mogu se iskoristiti kao energetski izvor pregradnjom morskih zaljeva s izrazito velikim promjenama razine. Prema ukupnoj energiji tog i sličnih izvora (morske struje i valovi), mogućnosti iskorištavanja vrlo su malene.
U Hrvatskoj su najvažniji energetski izvori nafta i prirodni plin. Nafta pokriva približno 40%, a prirodni plin 30% energetske potrošnje, dok je udio ugljena tek malo veći od 1%. Godišnje se iz vlastitih crpilišta dobije oko 1,8 · 106 m³ nafte, a raspoložive zalihe nafte procijenjene su na 330 · 106 m³ te prirodnog plina na 120 · 109 m³. Procijenjene zalihe ugljena iznose 225 · 106 t lignita, 37 · 106 t smeđeg i 4 · 106 t kamenog ugljena, dok je proizvodnja neznatna. Ukupni godišnji potencijal vodene energije procjenjuje se na 20 TWh električne energije, a od toga je tehnički iskoristivo 12 TWh. Hidroelektranama se namiruje približno polovica ukupne potrošnje.
