fuzija (lat. fusio: izljev, istjecanje).
1. Stapanje, slijevanje, spajanje, udruživanje, ujedinjavanje.
2. U ekonomiji, proces spajanja dvaju ili više poduzeća u jedno novo poduzeće, kojim nastaje jedan novi pravni subjekt. U širem značenju, fuzija je i proces pripajanja jednoga ili više poduzeća drugomu poduzeću (akvizicija).
3. U lingvistici, termin koji označuje proces stapanja nekoliko gramatičkih funkcija u jednoj jedinici izraza, npr. u jednom afiksu. Obično se fuzija dovodi u opreku s aglutinacijom, a jezici u kojima je fuzija dominantan način izražavanja – fuzijski jezici – u opreku s aglutinativnim jezicima. U aglutinativnom jeziku poput madžarskoga, u riječi gyerekeket »djecu« (akuzativ množine) možemo izdvojiti korijen (gyerek), afiks za množinu (-ek-) i afiks za akuzativ (-et), koji ostaju odvojenima. U fuzijskim jezicima, poput latinskoga, u riječi liberos »djecu« (akuzativ množine) ne možemo izdvojiti poseban afiks za akuzativ, različit od afiksa za množinu: obje su gramatičke funkcije fuzionirane u afiksu za akuzativ množine -os. U lingvističkoj tipologiji XX. st. fuzija se obično izjednačavala s fleksijom, a fuzijski jezici s flektivnima. Pojmovnu razliku između fuzije i fleksije uveo je američki lingvist Edward Sapir početkom XX. st.
4. U fizici, nuklearna fuzija, proces spajanja lakih atomskih jezgri u teže (sve do željeza 56Fe), pri kojem se zbog gubitka mase oslobađa golema količina energije. George Gamow izveo je 1928. formulu kvantno-mehaničkog tuneliranja, na temelju koje je zaključio da visoke temperature mogu stvoriti uvjete u kojima će se nadvladati elektrostatičko između odbijanje protona i time omogućiti fuzijske reakcije. Desetljeće poslije, Hans Albrecht Bethe razradio je fuzijske procese na kojima se temelji energija Sunca i ostalih zvijezda. Osnovni je proces vodikovo gorenje, spajanje četiriju vodikovih jezgri u jezgru helija, pri čemu je ključna uloga temeljne slabe sile i emisije neutrina. U tom se procesu, na račun razlike između masa četiriju vodikovih atoma i jednoga helijeva atoma, oslobađa 28 MeV energije. U ranim 1950-ima američka je vojna industrija proizvela hidrogensku bombu izazivanjem fuzijske reakcije u mješavini deuterija i tricija (vodikovih izotopa), pri čemu potrebnu visoku temperaturu stvara fisijska reakcija atomske bombe. Potkraj 1952. termonuklearna bomba na atolu Enewetak u Tihom oceanu uništila je cijeli otok, stvorivši rupu duboku 60 m, promjera 1,5 km. (→ nuklearno oružje)
U novije doba traju pokušaji ostvarivanja kontrolirane nuklearne fuzije, čime bi se dobio alternativni izvor energije koji bi trajno riješio energijsku glad čovječanstva. Naime, fuzijski reaktori koji se temelje na deuteriju (iz oceana) i triciju (koji se dobiva u samom reaktoru), neusporedivo su ekološki čistiji od fisijskih (bez onečišćenja i s malo radioaktivnosti). Ipak, još nesvladane poteškoće u dvama pristupima (magnetskoga zatočenja plazme ili laserske fuzije) odgađaju komercijalnu primjenu takvih reaktora. (→ termonuklearne reakcije; tokamak)