defekt mase, gubitak mase prilikom prelaska fizikalnoga sustava u niže energijsko stanje zbog emisije energije iz sustava; razlika između zbroja masa čestica koje su postojale prije reakcije i masa čestica nakon reakcije. Defekt mase u skladu je s Einsteinovim zakonom o ekvivalentnosti mase i energije (1905). Iako je defekt mase općenita pojava kod svih izmjena energije, tim se nazivom obično označuje manjak mase atoma prema ukupnoj masi u njemu sadržanih nezavisnih protona, neutrona i elektrona; taj manjak potječe od gubitka energije potrebne za međusobno vezanje nukleona u atomskoj jezgri, a iznosi približno do 1% mase atoma. Kako je nuklearna energija vezanja po jednom nukleonu različita za pojedine jezgre, pri pretvorbi kemijskih elemenata potrebno je dovesti energiju izvana, ali i osloboditi energiju iz jezgre, ovisno o vrsti atoma. Energija vezanja po nukleonu raste, uz kolebanja, od deuterija do jezgara relativne atomske mase oko 60, a zatim dalje opada kod težih elemenata. Zbog toga je moguće dobiti energiju pri fisiji, razbijanju najtežih kemijskih elemenata, a također i pri fuziji, spajanju najlakših kemijskih elemenata. Budući da je defekt mase posljedica emisije energije iz sustava, povratak u početno stanje moguć je samo ako sustav apsorbira istu količinu energije. Npr. masa atoma deuterija (2,01410 u atomska jedinica mase) manja je od zbroja masa protona (1,00728 u), neutrona (1,00866 u) i elektrona (0,00055 u) za 0,00238 u. Kako je (prema Einsteinovoj jednadžbi) u ekvivalentna 931,16 MeV, prilikom vezanja sporih neutrona s vodikom u deuterij emitira se u obliku gama-zračenja energija od 2,225 MeV (= 0,00239 × 931,16 MeV). Mjerenja na obrnutom procesu, apsorpciji gama-zračenja u deuteriju, pokazuju da se i za razbijanje deuterija utroši 2,225 MeV od apsorbirane energije. Iste pojave u zamršenijem obliku postoje i u složenijim atomima. (→ nuklearna energija)
