energija vezanja (znak Ev ili EB), energija potrebna da se cjelina, npr. kristal, molekula ili jezgra rastavi na dijelove, npr. atome ili nukleone.
Nuklearna energija vezanja je energija koju je potrebno uložiti kako bi se jezgra atoma rastavila na protone i neutrone. Što je jezgra stabilnija, nuklearna energija vezanja je veća. Izračunana pomoću Einsteinove relacije, koja povezuje energiju i masu, nuklearna energija vezanja jezgre od Z protona i N neutrona iznosi:
Ev (Z, N) = [Δm] · c² = [Zmp + Nmn − m (Z, N)] · c²,
gdje je mp masa protona, mn masa neutrona, m (Z, N) masa jezgre, c brzina svjetlosti u vakuumu, a Δm defekt mase. Mjerna jedinica nuklearne energije vezanja jest megaelektronvolt (MeV).
Energija vezanja po nukleonu je nuklearna energija vezanja podijeljena brojem nukleona. Najmanja je za deuterij ²H (2,23 MeV) i tricij ³H (2,83 MeV), s povećanjem mase jezgara energija vezanja se, uz neke izuzetke, povećava do željeza 56Fe (8,7 MeV), a za jezgre teže od željeza polagano opada. Energija se oslobađa spajanjem jezgara lakših od željeza i cijepanjem jezgara težih od željeza. (→ fisija; fuzija; nuklearna energija)
Molekularna energija vezanja je energija potrebna da se atomi molekule rastave na pojedine atome od kojih je izgrađena. Energija vezanja jednaka je, u dobroj aproksimaciji, zbroju ∑Ei,k, gdje Ei,k odgovara energiji potrebnoj za razbijanje veze među atomima i, k. Energije vezanja za dvostruke i trostruke veze veće su nego za jednostruke, ali ne za dva ili tri puta.
