uljni škriljevac, tamnosiva do crna, sitnozrnata, glinovita sedimentna stijena, koja u petrografskom smislu ne pripada → škriljevcima kao metamorfnim stijenama. Sadrži 10 do 30% kerogena, fosilne organske tvari u kojoj ima bitumena ili teško hlapljivih ulja i iz koje se destilacijom, kao i iz nafte, mogu dobiti ugljikovodici. Uljni škriljevac taložio se u anaerobnoj sredini, pa se može naći u asocijaciji s ugljenonosnim naslagama. U Hrvatskoj (osim u permu Velebita) čest je u mezozojskim naslagama Dinarida: trijasu Velebita, juri i kredi Svilaje, juri Krbavskoga područja, kredi Istre, Dinare, Biokova, Ličke Plješevice, Kamešnice, mlađim tercijarnim naslagama Cetinske krajine.
