Apolonije iz Perge (grč. Ἀπολλώνιος ὁ Περγαĩος, Apollṓnios ho Pergaĩos), grčki matematičar, nazvan »veliki geometar« (Perga, danas u Turskoj, 262. pr. Kr. – Aleksandrija, Egipat, 190. pr. Kr.). Studirao je u Aleksandriji, radio u Efezu i Pergamu. U svojem je glavnom djelu Konike (Κωνιϰά) u 8 knjiga temeljito je obradio teoriju presjeka stošca (oko 400 poučaka). Sačuvane su prve četiri knjige na grčkome, tri u arapskome prijevodu, dok je osma izgubljena. U tom kontekstu prvi je za konike upotrijebio nazive elipsa i hiperbola (naziv parabola dolazi od Arhimeda) i ustanovio da se sve te tri vrste presjeka mogu dobiti presijecanjem stošca ravninom. U opis gibanja planeta unutar geocentričnog sustava uveo je epicikl. Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Apollonius).
Apolonijev problem je konstrukcijski geometrijski zadatak što ga je Apolonije prvi postavio i riješio, a glasi: konstruirati kružnicu u ravnini koju dodiruju tri zadane kružnice; zadatak se može riješiti elementarno, tj. uporabom ravnala i šestara. Pokazao je i kako se može konstruirati kružnica koja dodiruje različite matematičke objekte: točke, pravce ili kružnice.
Apolonijeve kružnice su dvije porodice međusobno okomitih kružnica u ravnini takvih da svaka kružnica iz prve porodice siječe svaku kružnicu u drugoj porodici pod pravim kutom. Sve kružnice jedne porodice međusobno se sijeku u dvjema točkama, a sve kružnice druge porodice obilaze oko jedne od tih dviju točaka i međusobno se ne sijeku. One su baza bipolarnoga koordinatnoga sustava.
Apolonijeva mreža je fraktal generiran od kružnica tako da svaka kružnica tangira susjedne kružnice. Njegova je fraktalna dimenzija približno 1,3057.