Hakim (puno ime al-Ḥākim bi-amr Allāh [alha:'kim biamril:a:'h]), fatimidski kalif (?, 985 – Kairo, 13. II. 1021). Šesti kalif iz dinastije Fatimida, vladao je od 996. Iako je održao mir s Bizantom, progonio je Židove i kršćane, ali i sunite namećući ismailitski šijizam, rušio crkve i sinagoge, pa i baziliku Svetoga groba u Jeruzalemu (1009). Takva politika, osobito prema sunitima, naišla je na otpor i potaknula nekoliko pobuna. Najveća od njih (1005–06) pod vodstvom navodnog omejidskog princa Abu Rakve (Abū Rakwa), u savezu s nekim afričkim i arapskim plemenima, gotovo je dovela do Hakimova pada. Unatoč okrutnosti i nepopularnim potezima bio je na glasu kao iznimno skroman vladar, pa je kao takav ostao zapamćen i u nekoliko priča Tisuću i jedne noći. Zaštitnik znanosti i umjetnosti (posebno poezije), 1005. u Kairu je osnovao Kuću znanja (Dār al-‘Ilm), veliku knjižnicu i obrazovnu instituciju koja je postala intelektualno središte države, ali i cijelog islamskog svijeta. Tolerirao je širenje milenarističkih ismailitskih učenja te ga je dio ekstremnih pristaša (Druzi) još za života deificirao, a njegov tajanstveni nestanak 1021. protumačio kao uznesenje u nebesa, zbog čega zauzima važno mjesto u druskoj religiji.
