ekvivalencija ili ekvivalentnost (kasnolat. aequivalentia).
1. Istovrijednost, jednaka vrijednost.
2. Pojam iz lingvistike F. de Saussurea koji slijedom razvoja strukturalizma nalazi primjenu i u poetici (R. Jakobson, J. M. Lotman) i semantici (A. J. Greimas). Primarno upućuje na odnos podudarnosti dvaju raznorodnih ali povezanih aspekata jezičnog znaka, označitelja i označenoga, pa otuda i na tvorbu značenja. Njegova je pojava vezana uz premještanje značenjskog oblikovanja jezičnih jedinica iz djelokruga psihologije u »tržišni« kontekst ekonomije; time se objašnjava zašto de Saussure i njegovi sljedbenici izvode značenje iz vrijednosti, odn. iz položaja jedinice u nadređenom sustavu.
3. U matematici, relacija koja zadovoljava uvjete: refleksivnosti (x ∼ x); simetričnosti (iz x ∼ y proizlazi y ∼ x); tranzitivnosti (iz x ∼ y i y ∼ z proizlazi x ∼ z), jednakosti prema određenom svojstvu ili kriteriju.
Primjerice, ekvivalentni su (ali nisu jednaki) geometrijski likovi jednake ploštine, a različita oblika, skupovi koji imaju jednak broj različitih elemenata. Ekvivalentne su u prostoru s fundamentalnom grupom (→ erlangenski program) one figure za koje postoji takvo preslikavanje iz te grupe koje jednu od njih preslikava u drugu.
4. U matematičkoj logici, logička operacija koja je za uređeni par matematičkih izjava A ⇔ B (A ekvivalentno B) istinita ako i samo ako su izjave A i B jednakih vrijednosti istinitosti, tj. ako su obje izjave istinite ili obje lažne.
Tablica istinitosti:
| A |
B |
A ⇔ B |
| ⊤ |
⊤ |
⊤ |
| ⊤ |
⊥ |
⊥ |
| ⊥ |
⊤ |
⊥ |
| ⊥ |
⊥ |
⊤ |
5. U fizici, ekvivalentnost mase i energije. (→ teorija relativnosti)
