parabola (lat. < grč. παραβολή: usporedba).
1. U starogrčkoj retorici, naziv za figuru proširene usporedbe koja se koristi kakvim primjerom iz poznate retoričke ili književne tradicije (prispodoba). Poslije je počeo označavati posebnu vrstu kratke alegorijske priče koja prenosi neko moralno stajalište, normu ponašanja, doktrinu ili vjersko načelo, stavljajući tako pripovijedanje u službu moralno-didaktičnoga sadržaja. Po kratkoći i jednostavnosti priče te moralno-didaktičnoj namjeri parabola je slična basni. Ali za razliku od basne ona ne uzima sadržaje iz svakodnevnoga života i ne prikazuje djelovanje antropomorfiziranih životinja, nego usporedbom s uobičajenim ljudskim ponašanjem opominje publiku na moralni kod ispravnog i poželjnoga ponašanja. Zbog pripovjedne prerušenosti i kompleksnosti, nerijetko joj je pouka razumljiva samo elitnomu krugu upućenih slušatelja ili čitatelja. Parabola je česta u svim religijskim tradicijama, a u zapadnoj kulturi najpoznatija je po novozavjetnim primjerima (npr. parabola o razmetnome sinu, sijaču, dobrom Samaritancu). Često se rabila u kršćanskim propovijedima i u didaktičnoj književnosti. Pod utjecajem danskog filozofa S. Kierkegaarda moderna književnost razrađuje paradoksalnost, višeznačnost i apsurdnost svojstvene paraboli (F. Kafka, A. Camus, S. Beckett, E. Ionesco, H. Pinter).
2. U geometriji, algebarska ravninska krivulja drugoga reda, jedna od konika, koja nastaje presjekom kružne stožaste plohe bilo kojom ravninom paralelnom s jednom izvodnicom te plohe. Parabola je putanja tijela izbačenoga horizontalno ili koso u polju sile teže (→ hitac). Može se definirati i kao skup točaka T ravnine jednako udaljenih od žarišta F, i zadanoga pravca, direktrise, koja ne prolazi žarištem. Za te točke vrijedi TF = TN. Pravac koji prolazi žarištem, a okomit je na direktrisu, naziva se os parabole; os siječe parabolu u tjemenu. Parabola je simetrična u odnosu na svoju os. U pravokutnom Kartezijevu koordinatnom sustavu kojemu je tjeme parabole u ishodištu, a os parabole os apscisa, jednadžba parabole glasi y² = 2px, gdje je parametar p = AF dvostruka udaljenost tjemena od žarišta. Općenito parabolu predstavlja kvadratni trinom tipa y = ax² + bx + c, (a ≠ 0), a tjeme parabole je u točki T (–b/2a, (4ac – b²)/4a). Graf funkcije y = ax³ + bx² + cx + d, (a ≠ 0) naziva se kubna parabola, a graf funkcije y = a0xn + a1 xn – 1 + … + an – 1 x + an parabola n-tog stupnja.
