magneton (magnet + [elektr]on) (znak μ), iznimno dopuštena mjerna jedinica izvan Međunarodnoga sustava jedinica s pomoću koje se opisuju atomski, molekularni ili nuklearni magnetski momenti i magnetski momenti subatomskih čestica.
Bohrov magneton (nazvan prema Nielsu Bohru) (znak μB) teorijski je izračunata vrijednost magnetskoga momenta elektrona u atomu i iznosi μB = eħ/2me ≈ 9,274 010 065 7 · 10–24 A m², gdje je e elementarni električni naboj, ħ reducirana Planckova konstanta, me masa elektrona.
Nuklearni magneton (znak μN) jednak je magnetskomu momentu protona u atomu i iznosi μN = eħ/2mp ≈ 5,050 783 739 3 · 10–27 A m².
