litij (prema grč. λίϑος: kamen, stijena), simbol Li (lat. lithium), kemijski element iz skupine alkalijskih metala (atomski broj 3, relativna atomska masa 6,941), sa stabilnim izotopima 6Li (7,5%) i 7Li (92,5%). Otkriven je 1817. U elementarnom stanju litij je mek, žilav, srebrnobijeli metal, u mnogome sličan natriju, talište mu je 180,54 °C, vrelište 1342 °C i gustoća 0,534 g/cm³, najmanja među čvrstim kemijskim elementima. Nalazi se u dvadesetak minerala (osobito u kiselom eruptivnom stijenju kao pratilac natrija), u nekim mineralnim vodama, u pepelu nekih biljaka (npr. duhana). Glavni su litijevi minerali alumosilikati spodumen, lepidolit (→ tinjci) i petalit (kastor), pa fluorofosfat ambligonit. Najbogatija su nalazišta litijskih ruda u Kanadi. Litij se na vlažnu zraku pokriva isprva žućkastom, a onda sivom prevlakom hidroksida. S vodom reagira uz razvijanje vodika, gori intenzivnim crvenim plamenom. Metalni se litij proizvodi raščinjavanjem ruda sumpornom kiselinom ili žarenjem vapnom, prevođenjem u klorid i elektrolizom njegove taline. Litij služi kao sastojak nekih slitina (povećava čvrstoću, posebno slitinama aluminija i olova), kao negativna elektroda u litijskom galvanskome članku, zatim pri dobivanju organometalnih spojeva koji se rabe u organskim sintezama, a u nuklearnoj tehnici u dobivanju vodikova radioaktivnog izotopa tricija, za dokazivanje termičkih neutrona te kao reaktorsko rashladno i zaštitno sredstvo.
Litijevi su spojevi jednovalentni, po svojstvima slični spojevima natrija. Litijev hidrid (LiH), a posebno njemu sličan litijev aluminijev hidrid (LiAlH4), lako otpuštaju vodik i služe kao jaki reducensi i sredstva za hidrogeniranje. Litijev deuterid (LiD) bitan je sastojak vodikove bombe, litijev fluorid (LiF) propušta infracrveno zračenje, pa se od njega izrađuju prizme za spektrometriju u infracrvenome spektralnom području, a rabi se i pri taljenju stakla te proizvodnji emajla, litijev hidroksid (LiOH) rabi se u proizvodnji maziva, litijev klorid (LiCl) kao sredstvo za sušenje u velikim sustavima za kondicioniranje zraka te u pripravi sekundarnog električnog članka (akumulatora), litijev karbonat (Li2CO3) kao lijek protiv depresije, a organolitijevi spojevi važni su u mnogobrojnim organskim sintezama te kao katalizatori.
