korelacija (srednjovj. lat. correlatio: suodnos).
1. Odnos između dvaju relata (veličina-vektora, promjenljivih pojava i svojstava itd.), kod kojega jedan relat pokazuje pravilnu suvislost s drugim (ta suvislost ne mora biti uzročna zavisnost). Tako, npr., postoji korelacija između vlažnosti tla i rasta biljaka, potražnje neke robe i njezine cijene, inteligencije učenika i njegova uspjeha u školi i sl. Korelacija ne mora uvijek biti paralelna, tj. kvantitativno mijenjanje jednoga relata ne mora se odražavati u istosmislenome kvantitativnome mijenjanju drugog relata. Korelacija se naziva pozitivnom ako kvantitativnom porastu jednog relata pravilno odgovara porast drugoga, a negativnom ako porastu jednog relata odgovara smanjivanje drugoga.
2. U filozofiji, međusobni odnos dvaju članova relacije (subjekt–objekt, čovjek–Bog, Bog–priroda itd.) koji se nazivaju relati. Korelacija se razlikuje od odnosa po tome što relati stoje u odnosu uzajamnosti, tj. »predmet« spoznaje ne može biti spoznat u svojoj posebičnosti ako subjekt ne dopusti da način spoznavanja bude određen samim tim predmetom (H. Cohen). Tako npr. iz korelacije među ljudima nastaje viša odredba zajedništva bližnjih. U logici, kao korelacija označava se odnos dvaju izomorfnih sklopova: ako nekom zakonitom promjenom strukture jedan sklop postane jednako oblikovan kao neki drugi, onda su ti sklopovi korelativni, a sama zakonita promjena strukture naziva se korelator (W. Burkamp). U fenomenologijskoj filozofiji E. Husserla analiza korelacije najprije ispituje odnos stvari i zamjedbe stvari, a potom odnos mišljevine (noema) i mišljenja (noesis), u kojem se uspostavlja čista transcendentalna korelacija, u kojoj se pak stvar očituje svijesti u svojoj nepromjenljivoj strukturi. Time se dolazi do korelacijskog apriorija, tj. do zajedničkoga temelja svih načina spoznavanja jednoga regiona predmetâ i njihovih bitnih korelacija.
3. U biologiji, uzajamna ovisnost i međusobna povezanost stanica ili organa nekog organizma; zbog promjena jednog organa mijenja se do neke mjere i drugi organ.
4. U statistici, opis ovisnosti između dviju ili više statističkih varijabla, koji često nije potpuno precizan i obuhvaća iznimke, ali daje mogućnost predviđanja vrijednosti jedne varijable na temelju poznavanja vrijednosti druge varijable. Primjerice, opravdano je očekivati da je masa viših ljudi veća, ali ima iznimaka.
Linearna korelacija opisuje linearni porast (pozitivna korelacija) ili linearno smanjenje (negativna korelacija) jedne statističke varijable pri linearnom porastu druge statističke varijable. Jakost linearne korelacije izražava se Pearsonovim koeficijentom korelacije r (po Karlu Pearsonu), koji može imati vrijednosti između +1 i –1.
Potpuna korelacija postignuta je kada je Pearsonov koeficijent korelacije jednak jedan ili minus jedan (za r = +1 korelacija je pozitivna, a za r = –1 korelacija je negativna) tj. kada je vjerojatnost da određenoj vrijednosti jedne varijable odgovara određena vrijednost druge varijable jednaka 1.
Nema korelacije kada je Pearsonov koeficijent korelacije jednak nuli (r = 0), tj. kada je navedena vjerojatnost jednaka 0.
Nepotpuna korelacija postignuta je kada Pearsonov koeficijent korelacije poprima neku vrijednost između minus jedan i jedan, različitu od nula (–1 < r < 0 i 0 < r < 1), tj. kada je vjerojatnost da će određenoj vrijednosti jedne varijable odgovarati određena vrijednost druge varijable više ili manje velika.
Nelinearna korelacija opisuje odnos među varijablama kada prosjeci vrijednosti jedne varijable za određene vrijednosti druge varijable nisu u linearnoj, nego u nekoj drugoj ovisnosti; tada za karakterizaciju jakosti korelacije postoje koeficijenti krivocrtne korelacije.
Redoslijedna korelacija opisuje odnos između redoslijednih varijabli (kojima su vrijednosti poredane tako da se npr. najmanjim vrijednostima svake varijable dodijeli prvo mjesto, malo većim vrijednostima drugo i tako sve do najvećih vrijednosti kojima se dodijele posljednja mjesta), a za karakterizaciju jakosti korelacije primjenjuje se Spearmanov koeficijent redoslijedne korelacije (po Charlesu Edwardu Spearmanu).
Korelacijska analiza bavi se istraživanjem i kvantificiranjem povezanosti među statističkim varijablama, a regresijska analiza bavi se utvrđivanjem analitičkoga izraza povezanosti među statističkim varijablama.
5. U geometriji je korelacija takvo obostrano jednoznačno preslikavanje ravnine R na ravninu R´ koje točke T (odn. pravce p) u R preslikava u pravce t (odn. točke P) u R´, pri čem, ako T leži na p, onda i P leži na t. Kaže se da korelacija čuva incidentnost točaka i pravaca. Korelacija u prostoru preslikava točke u ravnine, i obratno, ravnine u točke, uz očuvanje njihove incidentnosti. Korelacija je projektivno preslikavanje (→ projektivna geometrija).
6. U nazivlju i pojmovlju Praške fonološke škole (naziv je predložio R. Jakobson 1928), sustavni odnos između dvaju nizova fonema pri kojem se paralelni niz sastoji od korelativnih parova fonema koji su u međusobnoj opoziciji (oprjeci) po odsutnosti (privativno obilježje) odnosno prisutnosti određenoga glasovnog obilježja (kada je pozitivno, ono se zove oznaka korelacije, franc. marque de corrélation). Npr., nizu hrvatskih fonema /p, t, s, š, č, k/ svojstveno je da nisu zvučni, a korelativnomu nizu /b, d, z, ž, dž, g/ da uz sve značajke fonema prethodnoga niza svi oni sadrže i obilježje zvučnosti; oba niza tvore korelaciju ili korelativni niz. Korelacije tvore središnje i najkoherentnije opozicije (oprjeke) u fonološkom sustavu.
