vjerojatnost (latinski probabilitas), izraz kojim se označuje stupanj mogućnosti nastupanja nekoga događaja.
1. U logici, izraz pretpostavke koji se zasniva na sudu kojemu je vrijednosna baza određena frekvencijom neke pojave u određenome logičkom nizu. Vjerojatnost se javlja kao dio induktivnoga zaključivanja, te je po definiciji izvan mogućnosti konkluzivne verifikacije, tj. kada je moguća njezina deduktivna rekonstrukcija, onda prestaje biti vjerojatnost. U sferi moralnosti vjerojatnost se pojavljuje onda kada se ne može isključiti suprotnost neke radnje i tada se za neku radnju kaže da je »moralno izvjesna«, ali nije sigurna.
2. U matematici (znak P), bezdimenzionalna statistička veličina, brojčana mjera nastupa slučajnoga događaja koja može poprimiti vrijednosti između 0 i 1; jednaka je nuli ako je događaj nemoguć, a jednaka je jedan ako će se događaj sigurno dogoditi. Vjerojatnost poznata prije nastupa slučajnoga događaja (vjerojatnost a priori) omjer je broja mogućnosti koje ostvaruju neki događaj i broja svih jednako mogućih ishoda. Na primjer, vjerojatnost pada novčića na jednu od strana je 1/2 ili 50%, a vjerojatnost pada kocke na određenu stranu je 1/6 ili približno 16,67%. Statistička vjerojatnost, vjerojatnost poznata nakon nastupa slučajnoga događaja (vjerojatnost a posteriori) prosječna je vrijednost varijable koja se uočava nakon velikoga broja ponavljanja slučajnoga događaja. Prema zakonu velikih brojeva, što je veći broj ponavljanja slučajnoga događaja to je statistička vjerojatnost bliža vjerojatnosti koja se može izračunati prije nastupa događaja. (→ teorija vjerojatnosti)
