Volubilis, rimsko arheološko nalazište u sjevernome Maroku, oko 30 km sjeverno od Meknesa (Meknès) Leži u plodnome poljoprivrednom području u podnožju planine Atlas. Grad su osnovali u III. st. pr. Kr. Berberi. Iako je s vremenom postao važan trgovački grad i središte kasne helenističke kulture, vrhunac razvoja dosegnuo je tek 42. kada je Mauretania Tingitana postala rimska provincija. U sklopu Rimskoga Carstva ostao je do 285. kada su ga osvojila lokalna plemena. Zbog smještaja (na jugozapadnoj granici Rimskoga Carstva) i udaljenosti Rim ga nije ponovno zauzeo. Nakon rimske vlasti naselila ga je latinizirana kršćanska zajednica, a potom je postao islamsko naselje. Potkraj VIII. st. sjedište je Idrisa bin Abdulaha, osnivača marokanske dinastije Idrisida. Smatra se da je Volubilis do XI. st. napušten jer je sjedište uprave preseljeno u Fes (Fès). Drevni Volubilis ostao je uglavnom netaknut do sredine XVIII. st. kada je stradao u potresu. Na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine je od 1997. Zaštićeno je oko 0,42 km² rimskoga municipija, utvrđenoga s 2,6 km dugim bedemom izgrađenim 168–169. Zbog svoje izoliranosti i činjenice da nije bio naseljen gotovo tisuću godina, očuvani su arheološki ostatci svih civilizacija koje su ga naseljavale, od prapovijesti do islamskoga razdoblja. Iz rimskoga doba sačuvani su bazilika, terme, hram, Karakalin slavoluk, mozaici, mramorni i brončani kipovi.
