Fes ili Fez (francuski Fès [fɛs], arapski Fās [fa:s]), grad u sjevernome Maroku, podno Srednjega Atlasa; 1 182 963 st. (2024), oko 54 km istočno od Meknesa (Meknès). Leži uz rijeku Fes (Fès), nedaleko od njezina ušća u rijeku Sebu (Sebou). Fes je kulturno i religijsko središte države, s visokim islamskim školama te sveučilištima, Al Quaraouiyine (osnovano 859) i Sidi Mohamed Ben Abdellah (osnovano 1975). Sastoji se od staroga dijela, povijesne medine (Fes al-Bali i Fes al-Džadid), i novoga od 1912. planski građenoga dijela grada (ville nouvelle) uz rub ravnice Sais (Saïs). U starome dijelu grada, medini (od 1981. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine), među više džamija i medresa najistaknutiji je spomenik zapadnoislamske arhitekture džamija al-Karavijjin (Al Quaraouiyine, al-Qarawiyyin), najstarija u sjevernoj Africi (podignuta 857., minaret iz 956) koju su oko 1135. proširili Almoravidi. Sačuvan je i niz fortifikacijskih objekata (gradska vrata Bab Segma iz 1315., Bab es-Seba iz XV. st., Bab Bou Dželud i dr.). U Fes al-Džadidu ističu se kraljevska palača (iz 1276., znatno dograđena potkraj XVII. st.) s medresom, Velika džamija (1276) te židovska četvrt (mellah; izgrađena oko 1320). Razvijeni su tradicionalni obrti (proizvodnja ćilima, kožarske robe, odjeće, vunenih kapa – fes; filigran, drvorezbarstvo) i trgovina (Kissariat al-Kifah, Funduk an-Nedžarin). Kožara Šuara (Chouara; XI. st., u Fes al-Baliju) najveća je i jedna od najstarijih štavionica u gradu, a veće su još Sidi Musa (Sidi Moussa) i Ain Azliten. U suvremeno izgrađenome jugozapadnom dijelu grada razvijena je prerađivačka industrija (proizvodnja sapuna, porculana). Turizam (povijesna baština, vjerski turizam, povoljna sredozemna klima, hamami). Zračna luka Fès-Saïss. Željezničko čvorište (prema Casablanci, Tangeru i Udždi/Oujdi). – Grad je nastao na mjestu rimskoga naselja koje su u VI. st. srušili Vandali. Prvotno se sastojao od dva dijela, prvi je utemeljen 788/89., a drugi 808. i bio je prijestolnica Idrisida. U XI. st. Almoravidi su oba dijela opasali zidinama u jedinstven grad. Procvat je doživio u XI. i XII. st., a u XIII. i XIV. st. izrastao je u jako trgovačko i kulturno arapsko-berbersko središte te je prijestolnica 1244–1554. Od sredine XVI. st. Fes uglavnom nazaduje, iako je ponovno prijestolnica 1659–72. i 1727–1912., a 1911–56. pod francuskim je protektoratom. Tijekom 1970-ih i 1980-ih zbog ekonomske nesigurnosti povremeno su izbijali neredi koji su kulminirali u prosincu 1990. Stanovništvo se od 1980-ih do danas gotovo utrostručilo.
