Ravenna [rave'n:a], grad i luka u sjeveroistočnoj Italiji te upravno središte istoimene pokrajine u Emiliji i Romanji; 155 836 st. (2021). Leži u najnižem dijelu Padske nizine, oko 8 km od jadranske obale s kojom je povezan plovnim Corsinijevim kanalom (također Candiano). U antičko doba Ravenna je bila na morskoj obali, no zbog nakupljanja nanosa rijeke Pad obala se pomaknula prema istoku. U kanalu se nalazi trgovačka i industrijska luka Ravenne (26,3 milijuna tona, 2022), treća najprometnija u Italiji, s terminalima za naftu i plin, rasute terete i kontejnerski promet. U Porto Corsiniju na sjevernom ulazu u kanal putnička je luka (brodovi za krstarenje), a u Marini di Ravenna na južnom ulazu velika marina. Ravenna je kulturno središte s Akademijom likovnih umjetnosti (od 1829; s odjelom za izradbu mozaika), glazbenom akademijom (osnovana kao Filharmonijska akademija 1826), kampusom sveučilišta u Bologni, knjižnicom (Biblioteca Classense, osnovana 1803) poznatom po vrijednim inkunabulama, pergamentima i rukopisima, u posebnoj dvorani koje se čuvaju sva Danteova djela. Među kulturnopovijesnim spomenicima ističu se oni iz ranokršćanskoga razdoblja, crkva San Vitale (VI. st.) s očuvanim bizantskim mozaicima, koji se nalaze i u crkvama Sant’Apollinare in Classe (VI. st.) i Sant’Apollinare Nuovo (VI. st.), mauzolej Gale Placidije (V. st.), arijanska krstionica (V. st.), Teodorikov mauzolej (VI. st.); od 1996. ti su ranokršćanski spomenici na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. Očuvane su i crkve San Giovanni Evangelista (V. st., obnavljana u XI., XIII. i XIV. st.) i San Francesco (IX. st.; uz nju je u XVIII. st. podignut Danteov grob), Palazzo Comunale (XV. st.) i dr. Ravenna je važno industrijsko središte s rafinerijom nafte, kemijskom (proizvodnja umjetnih gnojiva i sintetičke gume), prehrambenom (šećerane) i tekstilnom industrijom; proizvodnja keramike i mozaika. Sjeverno od grada nalaze se ležišta prirodnoga plina. Razvijen je kulturni i kupališni turizam (pješčane plaže).
Staro etrursko naselje nastalo je u drugoj polovici I. tisućljeća pr. Kr. Od III. st. pr. Kr. bilo je pod rimskim utjecajem, a od 89. pr. Kr. rimski municipij. Za Oktavijanove vladavine postalo je važno pomorsko središte, a 14. god. južno od grada bila je sagrađena luka Classis kao uporište rimskoga brodovlja na Jadranskome moru. Od kraja II. st. Ravenna je bila sjedište biskupa, a od 430. metropolija. Pošto je rimski car Honorije u Ravennu preselio carski dvor (402), grad je postao sjedište zapadnorimskih careva, a zatim i germanskih vladara Italije (Odoakra, Teodorika). U tom je razdoblju doživio kulturni procvat, popraćen izgradnjom mnogobrojnih svjetovnih i crkvenih građevina te snažnim urbanističkim razvojem. Od 540., kada je srušena ostrogotska vlast, nalazio se pod bizantskom vlašću i bio je središte Italske prefekture. Potkraj VI. st. postao je sjedištem Ravenskog egzarhata i time glavno uporište bizantske vlasti u Italiji i na Jadranu. Langobardi su kratkotrajno zauzeli grad 732., a zatim ponovno 751. Nakon pobjede nad Langobardima 756. franački kralj Pipin Mali zauzeo je Ravennu i predao ju papi, a njezinu pripadnost Papinskoj Državi potvrdio je Karlo I. Veliki (784). Unatoč promjenama vladara stvarnu vlast u gradu imali su ravenski nadbiskupi, koji su 666. dobili od Bizanta povelju o autokefalnosti i nastojali sve do XIII. st. očuvati samostalnost u odnosu prema papi. Tomu je nastojanju na ruku išla i politika njemačkih careva, osobito pripadnika otonske dinastije, koji su Ravenni priznali status glavnoga grada Italije. Od XII. st. razvila se i gradska komuna, kojom je 1275–1441. vladala gvelfska obitelj Polenta. U kasnom srednjem vijeku Ravenna je gospodarski uvelike ovisila o Mletačkoj Republici, pod vlašću koje se nalazila 1441–1509. U tom je razdoblju grad doživio kulturni i urbanistički razvoj. Godine 1509. pripao je papi Juliju II., a 1512. opljačkali su ga Francuzi. Otada se Ravenna, izuzev razdoblja francuske vladavine (1797–1815), nalazila u sastavu Papinske Države sve do 1861., kada je ušla u sastav Kraljevine Italije. Posljednjih pet stoljeća doživljava nazadovanje, dijelom i zbog toga što je naplavljivanjem delte Poa ostala podalje od mora.
