Horasan (Khorasan, perzijski Ḫorāsān [xorα:sα:'n]), povijesno-geografska regija u sjeveroistočnom Iranu. Obuhvaća istočni nastavak gorja Elburs, granično gorje Kopet Dag i dio velikih slanih pustinja Dašt-e Kavir i Dašt-e Lut. Ima najizrazitiju kontinentalnu klimu na području Irana. U riječnim dolinama (Atrak i dr.) i natapanim područjima uspijevaju pamuk, duhan, žitarice, šećerna repa; uzgoj ovaca i koza. Preradba vune i pamuka; izradba kvalitetnih ćilima (horasanski ćilimi glavni su izvozni proizvod). Ležišta željezne, bakrene i olovne rude. Dotadašnja jedinstvena pokrajina Horasan (Khorasan, Xorāsān; 302 966 km², 6,1 milijun stanovnika, 2002) podijeljena je 2004. na tri pokrajine – Sjeverni Horasan (Xorāsān-e Šomāli/Ḫorāsān-e Šemāli), Južni Horasan (Xorāsān-e Jonubi/Ḫorāsān-e Ǧonūbī) i Horasan-e Razavi (Xorāsān-e Razavi/Ḫorāsān-e Razavī).
U antičko doba pokrajina staroperzijske države, od III. st. pr. Kr. u sastavu partske države pod Arsakidima, zatim (od III. st.) pokrajina novoperzijske države Sasanida. U VII. st. potpala je pod vlast Arapa. Za unutarnjih razmirica u državi kalifa javila se u Horasanu domaća dinastija Tahirida (820–873), a nakon nje dinastija Safarida (do 901), kojima su vlast preoteli perzijski Samanidi (X. st.). Kulturni i gospodarski uspon zemlja je proživjela za tursko-mongolske dinastije Gaznavida. Horasan je 1220. zauzeo Džingis-kan, a potkraj XIV. st. mongolski osvajač Timur Lenk. U početku XVI. st. došao je pod vlast perzijske dinastije Sefevida; od tada Horasan pripada Perziji, osim istočnoga (od XVII. st. pod Afganistanom) i sjevernoga dijela (od XIX. st. u sastavu Rusije).
