Timur (Timur Lenk, u zapadnim izvorima Tamerlan), azijski osvajač i osnivač Timuridskoga Carstva i timuridske dinastije u srednjoj Aziji (Keš, danas Šahrisabz, Uzbekistan, 8. IV. 1336 – Otrar, Kazahstan, 19. II. 1405). Bio je sin bega Taragaja iz turciziranoga mongolskoga nomadskog plemena Barlasa. Za sebe je tvrdio da potječe od Džingis-kana. Kako je od mladosti bio hrom, dobio je nadimak lenk (šepav). Do 1360. stekao je vojnu slavu, a 1361. zaključio je savez s emirom Baktre Huseinom. Zajedno s njim zavladao je Maveranahrom (Transoksanija, područje između Amu-Darje i Sir-Darje), a kada su se domogli Samarkanda (1370), uklonio je Huseina i zavladao samostalno proglasivši se velikim emirom. Poveo je zatim niz velikih osvajačkih pohoda. Osvojio je Horezm (1388) i, budući da je želio obnoviti Mongolsko Carstvo, srušio je Zlatnu Hordu, vojskovođa koje je bio njegov bivši saveznik Toktamiš (1389., 1391., 1395). Zauzeo je današnji Afganistan, Azerbajdžan, Armeniju, Gruziju, Irak, Iran. Odasvud je dovodio na tisuće zarobljenih obrtnika, umjetnika i učenjaka u svoju prijestolnicu Samarkand s namjerom da ju gospodarski i kulturno uzdigne. Najviše ratnoga plijena zadobio je u Indiji 1398–99. Godine 1399. zaratio se s osmanskim sultanom Bajazidom I. te ga porazio 1402. u bitki kraj Angore (Ankara). U prosincu 1404. započeo je pohod na Kinu, ali ga je u planovima prekinula smrt. Timurovo golemo carstvo raspalo se za vladavine njegovih nasljednika. Do danas se sačuvao njegov grob (Gur Emir) u Samarkandu.
