Parti (grčki Πάρϑοι, Párthoi, latinski Parthi), antički iranski narod, naseljen u I. tisućljeću pr. Kr. na području jugoistočno od Kaspijskoga jezera i jugozapadno od Amu-Darje. Parti su tijekom vremena asimilirali susjedna srednjoazijska nomadska plemena, a sami su se u VI. i VII. st. stopili s drugim narodima i nestali kao etnička skupina. U povijest su ušli oko 250. pr. Kr., kada su se oslobodili vlasti Seleukida i osnovali vlastitu državu pod vladarima iz dinastije Arsakida. Nakon vladavine Tiridata i Artabana I. (III. st. pr. Kr.), te Mitridata I. i Mitridata II., partska je država dosegnula pol. I. st. pr. Kr. svoj najveći teritorijalni opseg (od Eufrata gotovo do Aralskoga jezera i od Crnoga mora do današnje granice Afganistana). Kao trgovački posrednik između Rimskoga Carstva te Indije i Kine, doživjela je jak uspon i postala Rimu opasan takmac na Istoku. Pošto su pobijedili Rimljane u nekoliko navrata u drugoj pol. I. st. pr. Kr., u I. i II. st. doživjeli su niz poraza. Ustanak Perzijanaca pod Ardaširom srušio je vlast Artabana V. (208–226) i na nekadašnjem partskom području uspostavio vlast novoperzijske države Sasanidâ. Na području partske države razvila se, na temelju autohtonih elemenata a pod jakim utjecajem helenizma, znatna umjetnička djelatnost. O njoj svjedoče sačuvani spomenici kiparstva, predmeti umjetničkog obrta i ruševine spomeničke arhitektonske baštine. Partska je umjetnost razvila i mnoge izvorne oblike, npr. kružni urbanistički plan grada, velike odaje u palačama pokrivene svodovima, hramove vatre (Pasargada, Perzepolis, Narabad). Sačuvana je kraljevska palača bogato ukrašena bareljefima (Hatra) i cijele gradske četvrti; mnogi arhitektonski spomenici bogato su dekorirani zidnim slikama (Dura Europos).
