Austrija (Österreich; Republika Austrija/Republik Österreich), država u srednjoj Europi. Na sjeveru graniči s Češkom (362 km), na sjeveroistoku sa Slovačkom (91 km), na sjeverozapadu s Njemačkom (784 km), na zapadu s Lihtenštajnom (35 km) i Švicarskom (164 km), na jugu s Italijom (430 km) i Slovenijom (330 km), a na istoku s Madžarskom (366 km); obuhvaća 83 879 km².
Prirodna obilježja
Austrija je pretežno planinska zemlja; obuhvaća Istočne Alpe (63% površine zemlje), alpsko predgorje (11%), ravnjak Češkoga masiva (10%) i bregovit kraj s nizom kotlina i zavala na istočnom rubu Alpa (16%). Istočne su Alpe razdijeljene riječnim dolinama u tri usporedna pojasa: sjeverni, središnji i južni. Sjeverni pojas, građen od mezozojskih vapnenaca i dolomita, obuhvaća Algajske (Allgäuer Alpen), Lechtalske (Parseier, 3038 m), Sjevernotirolske (Nordtiroler Alpen), Salzburške, Gornjoaustrijske (Oberösterreichische Alpen) i Štajersko donjoaustrijske Alpe (Steirisch niederösterreichische Alpen). Središnji pojas ili Praalpe čine Ötztalske, Zilertalske, Kitzbühelske Alpe, Visoke Ture (Hohe Tauern; najviši vrh Austrije Großglockner, 3798 m), Niske Ture (Niedere Tauern) i Noričke Alpe (Norische Alpen). Sastoje se od kristaličnih škriljevaca (gnajs, tinjčevi škriljevci) i granita, uglavnom paleozojske starosti. Južni pojas, građen od mezozojskih vapnenaca i dolomita, obuhvaća Karnske Alpe (Hohe Warte, 2780 m) i Karavanke. Između sjevernoga pojasa Alpa i Dunava proteže se alpsko predgorje – ravnjak visok 300 m do 500 m. Građen je od tercijarnih i kvartarnih naslaga: od ledenjačkoga materijala na zapadu, a od pješčenjaka, glina i lesa na istoku. Sjeverno od Dunava ravnjak je Češkoga masiva (visina do 1125 m), građen od starih stijena granita i gnajsa. Između tih dvaju ravnjaka stvorio je Dunav probojnicu Wachau. Uz istočni rub Alpa pruža se brežuljkast kraj s nizom zavala i kotlina, od kojih su najpoznatije Bečka zavala (Wiener Becken) na sjeveroistoku, zavala Graza između Štajerskih Alpa i Pohorja te Celovačka (Klagenfurtska) kotlina između Gurktalskih Alpa i Karavanki. Jugoistočno od Bečke zavale pruža se Gradišće (Burgenland), koje je u sjevernom dijelu, oko Nežiderskog jezera (Neusiedler See), nizinski (dio Malog Alfölda), a u južnom dijelu brežuljkast.
Austrija ima prijelaznu umjereno kontinentalnu klimu; alpski predjeli imaju planinsku klimu. U zapadnom i sjevernom dijelu zemlje klima je pod utjecajem vlažnih zračnih masa s Atlantika, a u istočnome pod utjecajem susjedne Panonske nizine. Srednja je siječanjska temperatura u nizinama od –6 °C do –0,7 °C, u Alpama od –13 °C do –8 °C, a srpanjska 18,1 °C do 20,3 °C u nizinama i 1 °C do 2 °C u Alpama (iznad 3000 m). U alpskim dolinama i kotlinama česta je inverzija temperature u jesen i zimi. Oborine su najobilnije u sjevernom i južnom pojasu Istočnih Alpa (godišnje 1500 mm do 2600 mm). U središnjem alpskom pojasu prosječna je količina oborina 1200 mm do 2000 mm, a u nizinama i kotlinama 600 mm do 1000 mm. Na sjevernim pristrancima Alpa topao i suh vjetar (Föhn) ublažuje oštru planinsku klimu.
Rijeke uglavnom pripadaju porječju Dunava (njemački Donau), koji kroz Austriju protječe u duljini od 350 km; u Bodensko jezero, odnosno u Rajnu, utječu manje rijeke na zapadu (Vorarlberg), a na krajnjem sjeveru tokovi otječu u Vltavu, odnosno Labu. Desni su pritoci Dunava Inn, Traun, Enns, Ybbs, Traisen, Leitha, Rába (Raab) i Drava s Murom, a lijevi (uglavnom kraći) Grosse Mühl, Aist, Krems, Kamp i Morava (njemački March) s Thayom. Većina austrijskih rijeka ima najviši vodostaj u kasno proljeće i ljeti zbog otapanja snijega i leda (nivalni režim) u planinama. Jezera, pretežno glacijalna, najbrojnija su u Salzkammergutu (oko 40; Attersee, Traunsee, Mondsee i dr.) i Koruškoj (Wörthersee, Ossiacher See, Millstätter See i oko 200 manjih jezera). Austriji pripada i dio Nežiderskog jezera (Neusiedler See) na zapadu i Bodenskog jezera na istoku.
Stanovništvo
U Austriji živi 8 401 940 st. (popis 2011), odnosno 100 st./km². Najgušće je naseljena Bečka zavala (4175 st./km²), gdje u samom Beču živi 20% ukupnoga stanovništva, a najrjeđe je naseljen Tirol s 57 st./km². Osim Austrijanaca, koji čine 88,8% stanovništva (2011), najviše je Nijemaca, Turaka, Srba, Bošnjaka, Hrvata, Rumunja, Slovenaca, Poljaka i Madžara. Od službeno priznatih manjina najviše je Hrvata; njih oko 22 000 živi u Gradišću (Burgenlandu) u 80-ak naselja. Madžarska i romska manjina živi u Gradišću, slovenska (18 000) u južnoj Koruškoj (njemački Südkarnten), a Česi i Slovaci u Beču. Službeni je njemački jezik; u kotarima u Gradišću i Koruškoj, u kojima živi hrvatska ili slovenska manjina, uz njemački je službeni i hrvatski odnosno slovenski jezik (čl. 7. Državnog ugovora Austrije iz 1955). Prema vjeroispovijesti stanovnici su pretežito rimokatolici (73,6%, 2011), a ima i protestanata (4,7 %), muslimana (4,2%), pravoslavaca (2,2%) i dr. Nakon razdoblja stagnacije u prvoj polovici 1980-ih broj stanovnika Austrije u razdoblju 1991–2001. raste po prosječnoj stopi od 0,3% godišnje, a u razdoblju 2001–2011. po stopi od 0,46% godišnje. To je najvećim dijelom posljedica useljivanja (0,43% godišnje, 2001–2011), a u manjoj mjeri i pozitivnog prirodnog priraštaja (prosječno 0,03% godišnje). U 2011. godini migracijska bilanca (razlika broja useljenih i iseljenih osoba) bila je 35 604, uglavnom stanovnika zemalja Istočne Europe. Prirodni je priraštaj nizak, samo 0,2‰; natalitet je 9,3‰ (2011), mortalitet 9,1‰, a smrtnost dojenčadi 3,6‰. Populacija je Austrije prema demografskim kriterijima stara; u dobi je do 14 godina života 14,6%, od 15 do 64 godine 67,6%, a u dobi od 65 i više godina 17,8 % stanovništva (2011). Očekivano je trajanje života za žene rođene 2011. god. 83,9 godina, a za muškarce 78,3 godine. Od 4 143 900 ekonomski aktivnih stanovnika (2011) nezaposleno je 2,2%. U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 5,3%, u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 26,0%, a u uslužnim djelatnostima 68,7% (2011). Od 12 sveučilišta najstarija su u Beču (osnovano 1365; najstarije sveučilište njemačkoga govornog područja), Grazu (osnovano 1585), Salzburgu (1623) i Innsbrucku (1669). Glavni je i najveći grad Beč (njemački Wien) s 1 714 142 st. (2011). Ostali veći gradovi (2011): Graz (261 540 st.), Linz (189 367 st.), Salzburg (148 078 st.), Innsbruck (120 147 st.), Klagenfurt (Celovac; 94 303 st.), Villach (Beljak; 59 285 st.), Wels (58 713 st.); u gradovima živi 67,8% stanovništva.
Gospodarstvo
Početkom 2000-ih Austrija je ostala među ekonomski najrazvijenijim državama (od 1995. članica je Europske unije, a 1999. uvela je euro kao nacionalnu valutu). Vrijednost BDP-a uvećana je sa 197,2 milijarde USD (2000) na 432 milijarde USD (2008). Zatim je slijedilo razdoblje svjetske financijske krize i ekonomske stagnacije (2015. BDP je pao na 381,9 milijarda USD). Postupnim gospodarskim oporavkom BDP je povećan na 455 milijarda USD (2018), a potom je pod utjecajem pandemije bolesti COVID-19 smanjen na 428,9 milijarda USD (2020); BDP po stanovniku iznosi 48 105 USD (2020). U sastavu BDP-a (2018) vodeći je uslužni sektor (69,9%), a slijede industrijski (28,8%) i poljoprivredni (1,3%). Unatoč malom udjelu poljoprivrede u nacionalnom dohotku, Austrija je značajan proizvođač hrane (2020. vrijednost je izvoza poljoprivrednih proizvoda 15,3 milijarde USD, a uvoza 14,9 milijarda USD). U poljoprivrednoj su ponudi žitarice, krmiva, uljarice, razno voće i povrće, uz uzgoj goveda, svinja, peradi i dr. U industriji prevladava proizvodnja vozila i njihovih dijelova, strojeva i opreme, kemikalija, građevnoga materijala, lijekova, medicinske opreme, tekstila, hrane (naročito mliječnih proizvoda, mesa i pića) i dr. Znatna su prirodna bogatstva (grafit, magnezit, ugljen, cink, olovo, bakar, željezna ruda, mangan, sol i dr.), uključujući velik šumski fond i hidropotencijale. Razvijen je turizam (napose zimski), koji 2019. ostvaruje prihod od 25,2 milijarde USD. U uslužnome sektoru značajne su i financijske usluge, a pojedine austrijske banke i osiguravateljska društva od 1990-ih znatno šire poslovanje u postsocijalističkim zemljama srednje i istočne Europe. Prema dobiti ostvarenoj 2019. vodeće su austrijske banke Erste Group Bank (644,7 milijuna eura), Raiffeisen Bank International (331,6 milijuna eura) i Unicredit Bank Austria (44,1 milijun eura). Vrijednost izvoza 2019. bila je 171,5 milijarda USD, a uvoza 176,5 milijarda USD. Najveći udjel u izvozu imaju vozila i njihovi dijelovi, zatim strojevi i oprema, kemikalije, lijekovi, tekstil, prehrambeni proizvodi i dr. Uvoze se uglavnom vozila, strojevi, nafta i naftni derivati, komunikacijski uređaji, sirovine, hrana i dr. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Njemačka (29,2%), SAD (6,6%), Italija (6,3%), Švicarska (5%) i Francuska (4,3%). Najviše uvozi iz Njemačke (34,6%), Italije (6,5%), Kine (6,2%), SAD-a (4,4%) i Češke (4,1%). Stopa nezaposlenosti je 5,5% (2020), a znatan dio radništva čine imigranti na privremenome radu (uglavnom iz država srednje i istočne Europe te Turske). Veličina je javnoga duga 83,9% BDP-a (2020).
Promet
Geografski smještaj daje Austriji veliku važnost u međunarodnom prometu. Duljina je željezničkih pruga u Austriji 5918 km (2012), od toga je 4996 km u vlasništvu državnih željeznica. Dobro razvijena cestovna mreža ima 114 590 km cesta (2010), od toga 2185 km autocesta i brzih cesta. Međunarodne su zračne luke u Beču, Linzu, Salzburgu, Grazu, Innsbrucku i Klagenfurtu. Riječni promet odvija se Dunavom cijelim njegovim tokom (350 km) kroz Austriju. Važnost mu je porasla izgradnjom kanala Rajna–Majna–Dunav (1992), koji brodovima omogućuje plovidbu od Sjevernoga mora do Crnoga mora. Glavne su luke Linz (promet 5,2 milijuna tona, 2010) i Beč (1,1 milijuna tona). Kroz Austriju prolazi naftovod Trst–Ingolstadt. Na Bodenskom jezeru ali i na drugim jezerima znatan je putnički promet.
Novac
Novčana je jedinica euro (€; EUR); 1 euro = 100 centi Do 1. I. 2002. novčana je jedinica bila austrijski šiling (Schilling; ATS); 1 šiling = 100 groša (Groschen).
Povijest
Povijest
→ austrijanci, povijest
Politički sustav
Ustavom od 1. X. 1920 (dopunjen 1929., nakon toga poboljšavan nekoliko puta), Austrija je savezna republika s parlamentarnim sustavom vlasti. Predsjednik republike (Bundespräsident) šef je države. Biraju ga građani na općim i izravnim izborima za mandat od 6 godina i može biti biran najviše na dva mandata. On zastupa državu prema inozemstvu, proglašava zakone, daje amnestiju, saziva i raspušta Nacionalno vijeće i zemaljske parlamente, imenuje saveznoga kancelara i, na njegov prijedlog, savezne ministre. Izvršnu vlast ima Savezna vlada (Bundesregierung) na čelu sa saveznim kancelarom (Bundeskanzler). Ona je odgovorna za svoj rad Nacionalnom vijeću. Zakonodavnu vlast ima dvodomni Savezni parlament (Bundesversammlung) koji se sastoji od Nacionalnoga vijeća (Nationalrat) i Saveznoga vijeća (Bundesrat). Nacionalno vijeće ima 183 zastupnika, koje na izravnim izborima biraju građani za mandat od 4 godine. Savezno vijeće ima 63 člana koje biraju parlamenti pojedinih saveznih zemalja razmjerno broju stanovnika (između 3 i 12), za mandat od 5 ili 6 godina (ovisno o saveznoj zemlji). Biračko je pravo opće i jednako a imaju ga svi državljani s navršenih 16 godina života. Sudbena vlast neovisna je o zakonodavnoj i izvršnoj vlasti; ustrojena je po federalnom sustavu za cijeli teritorij države. Ustavni sud (Verfassungsgerichtshof) odlučuje o zakonitosti i ustavnosti zakonâ i dekretâ koje donose federacija, zemlje i mjesne vlasti. Sudbenu vlast obavljaju Savezni vrhovni sud (Oberster Gerichtshof), 4 vrhovna zemaljska suda, 17 zemaljskih i okružnih sudova te mnogobrojni mjesni sudovi. Administrativno je Austrija podijeljena na 9 saveznih zemalja (Bundesland). Nacionalni praznik: 26. listopada (1955).
Političke stranke
Socijaldemokratska stranka Austrije (Sozialdemokratische Partei Österreichs – akronim SPÖ), osnovana 1889., stranka je ljevice. Utemeljio ju je Viktor Adler pod nazivom Socijaldemokratska radnička stranka (Sozialdemokratische Arbeiterpartei, SDAP). Uvođenjem općega prava glasa za muškarce (1907) postala je druga najjača frakcija u Zastupničkome domu Austro-Ugarske Monarhije. Početkom I. svjetskoga rata podupirala je ratnu vladu, no pred kraj rata zastupala je raspuštanje Monarhije. Bila je najjača stranka u Ustavotvornoj skupštini (1919). Nakon raspuštanja parlamenta i uvođenja diktature (1933) bila je zabranjena, a njezini su vođe emigrirali u Češku. Obnovljena je 1945. pod nazivom Socijalistička stranka Austrije (Sozialistische Partei Österreichs), a od 1991. ima današnji naziv. Nakon prve velike koalicije s ÖVP-om (1947–66) prešla je u oporbu, a potom je uz potporu FPÖ-a vodila manjinsku vladu (1970–71). Samostalno je vladala 1971–83. S ÖVP-om je osnovala i drugu veliku koaliciju 1987–2000. U oporbi je od 2000., gdje je ostala i nakon izbora 2002. Zajedno s Austrijskom narodnom strankom, u vladajućoj je koaliciji ponovno od 2008. te nakon izbora 2013. U oporbi je nakon izbora 2017. i 2019 (druga je po broju zastupnika, iza ÖVP-a). Članica je Socijalističke internacionale i Stranke europskih socijalista. Austrijska narodna stranka (Österreichische Volkspartei – akronim ÖVP), osnovana 1945., stranka je desnoga centra. Bila je vodeća stranka prve velike koalicije (1947–66) te je davala savezne kancelare. Uspostavila je prvu jednostranačku vladu (1966–70). Potom je bila u oporbi do 1987. i stvaranja druge velike koalicije s SPÖ-om, no taj put u ulozi slabijega koalicijskog partnera. Od 2000. na vlasti je u koaliciji s FPÖ-om, a od 2005. s desničarskim Savezom za budućnost Austrije (osnovanim 2005). Nakon izbora 2008. u vladajućoj je koaliciji sa Socijaldemokratskom strankom Austrije te ponovno nakon izbora 2013. Relativnu većinu zastupnika ima nakon izbora 2017. te s FPÖ-om stvara koalicijsku vladu (održala se do 2019). Relativnu zastupničku većinu ima i nakon izbora 2019., te početkom 2020. sa strankom Zeleni stvara koalicijsku vladu; vođa ÖVP-a od 2017. Sebastian Kurz premijer je 2017–19. i ponovno od 2020. Stranka je članica Europske pučke stranke i Međunarodne demokratske unije. Slobodarska stranka Austrije (Freiheitliche Partei Österreichs – akronim FPÖ), osnovana 1955., stranka je desnice. Sljednica je Saveza neovisnih (Verband der Unabhängingen), koji je okupljao antisocijaliste i antiklerikalce te liberale i njemačke nacionaliste. Od 1970. sudjelovala je u radu nekoliko vlada. Stranku je 1983. preuzeo Jörg Haider, te ju doveo do koalicije s ÖVP-om 2000. Zbog njegova je radikalizma došlo do prosvjeda članica EU-a, pa se Haider povukao s mjesta predsjednika stranke (2000). U koalicijskoj vladi s ÖVP-om sudjeluje 2000–05. i 2017–19 (na izborima 2017. i 2019. treća je stranka po broju zastupnika, iza ÖVP-a i SPÖ-a). Nova Austrija i Liberalni forum (Das Neue Österreich und Liberales Forum – akronim NEOS), osnovana 2012. kao liberalna stranka, parlamentarna je stranka od 2013 (u oporbi); oporbena stranka ostaje i nakon izbora 2017 (četvrta je po broju parlamentarnih zastupnika) i 2019 (na petome mjestu). Članica je Saveza liberala i demokrata za Europu. Zeleni (Die Grünen), osnovani 1986., stranka su ljevice. Nastali su pod nazivom Zelena alternativa (Die grüne Alternative). Današnji naziv imaju od 1994. U parlament su ušli 1986., a nakon izbora 2002. su u oporbi, gdje su ostali i nakon izbora 2008. i 2013. Na izborima 2017. nisu uspjeli prijeći izborni prag i ući u parlament. Na izborima 2019. osvajaju četvrto mjesto po broju zastupnika i početkom 2020. s ÖVP-om stvaraju koalicijsku vladu. Stranka je članica Europske federacije zelenih stranaka.
