Redding [re'diŋ], Otis, američki soul-pjevač i skladatelj (Dawson, Georgia, 9. IX. 1941 – Madison, Wisconsin, 10. XII. 1967).
Kao mladić napustio školovanje i počeo nastupati u sastavu The Upsetters svojega najvažnijeg uzora Little Richarda. Potom se priključio sastavu The Pinetoppers blues-gitarista Johnnyja Jenkinsa. Prvi samostalni uspjeh postiže 1962. skladbom »These Arms of Mine«, poslije uključenoj na album prvijenac Pain In My Heart (1964), objavljen za uglednu izdavačku kuću Stax, koji je sastavljen od kvalitetnih autorskih skladbi (»Security«) i obrada tuđih pjesama (npr. »Stand By Me« Bena E. Kinga i »You Send Me« njegova velikog uzora Sama Cookea) te je postavio nove standarde u izvođenju soula i rhythm and bluesa, snažnije oslonjene na rock and roll. Taj je pristup rezultirao jednako utjecajnim idućim ostvarenjima, snimljenima u suradnji s grupom Booker T. & The MGʼs: album The Great Otis Redding Sings Soul Ballads (1965) sadržavao je izvedbu skladbe »For Your Precious Love« sastava The Impressions te uspješnu autorsku »Mr. Pitiful«, a iste godine objavljen Otis Blue/Otis Redding Sings Soul smatra se njegovim najboljim ostvarenjem i jednim od najuspjelijih albuma u povijesti žanra: skladbe »Respect«, »Shake« te osobito ljubavna balada »Iʼve Been Loving You Too Long« učvrstile su Reddingovu reputaciju prvoklasnoga pjevača, autora, aranžera i izvođača tuđeg materijala, afirmirajući tzv. Staxov zvuk (Stax sound) – karakteristično emotivan, neuglađen oblik soula s naglašenom puhačkom sekcijom, zasnovan na kombinaciji gospela, bluesa, rhythm and bluesa i (djelomično) country-glazbe.
Suradničke sposobnosti pokazao je 1967. na albumu King & Queen, snimljenom s pjevačicom Carlom Thomas; zajedničke izvedbe skladbi »Tramp« i »Knock on Wood« postigle su uspjeh na top-ljestvicama R&B-a. Dinamičnim nastupom na Monterey Pop Festivalu povećava i učvršćuje popularnost među bijelom rock-publikom. Pred kraj života odmaknuo se od crnačkih korijena te počeo proučavati glazbu Boba Dylana i albume Beatlesa, što je razvidno na njegovoj najpopularnijoj, atipičnoj skladbi »(Sittinʼ On) The Dock of the Bay«, bližoj baladnom ugođaju pop-glazbe nego rhythm and bluesu i dovršenom neposredno prije pogibije u zrakoplovnoj nesreći.
Cijenjen zbog skladateljskih dosega i vokalnog izraza »na razmeđu strastvenog govorništva i konvencionalnog pjevanja«, Redding je odigrao jednu od ključnih uloga u razvoju soula i – posredno – rock-glazbe, funka i svih izvedenih suvremenih idioma. Uz mnoga druga posmrtna priznanja, 1989. je uveden u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame).
