zakočno zračenje

zakočno zračenje, elektromagnetsko zračenje (uključujući sinkrotronsko zračenje) koje se sastoji od fotona neprekinutoga niza frekvencija a nastaje pri akceleraciji slobodne čestice nabijene električnim nabojem. U užem smislu, to je zračenje kojim elektroni gube energiju i bivaju usporeni pri prolazu kroz tvar. Naziv je (prema njem. Bremsstrahlung) uveo Arnold Sommerfeld 1909. pri proučavanju rendgenskoga zračenja nastalog zaustavljanjem u anodi snopa elektrona, prethodno ubrzanih u elektronskoj cijevi. Općenito je riječ o rendgenskom zračenju ili o gama-zračenju, emitiranom u međudjelovanju elektrona s atomskim jezgrama u tvari. Za razumijevanje i proračun udarnoga presjeka zakočnoga zračenja potrebno je poznavanje kvantne mehanike. Spektar je toga zračenja kontinuiran, s povećavanjem energije elektrona pomiče se prema višim frekvencijama i jačeg je intenziteta. Takvo se zračenje naziva spontanim, prema analogiji sa spontanom emisijom fotona od strane vezanih elektrona. Inducirano zakočno zračenje emitiraju slobodni elektroni koji su pritom usporeni, analogno je induciranoj emisiji fotona vezanih elektrona. Inverzno zakočno zračenje odgovara fotoelektričnom učinku kod kojega slobodni elektron apsorbira foton i pritom biva ubrzan. Zakočno zračenje prati i beta-raspade atomskih jezgara i računa se kao korekcija za radijaciju pri beta raspadu (unutarnje zakočno zračenje). Energija takvoga rendgenskoga zračenja, stvorenog u kulonskom polju jezgre radioaktivnog atoma, ograničena je maksimalnom energijom nuklearnoga prijelaza.