elektronska cijev, elektronički element u kojem se protjecanje električne struje u vakuumu ili plinu pod sniženim tlakom unutar cijevi ili balona ostvaruje strujanjem elektrona. Izvor je elektrona katoda, negativna elektroda užarena električnom strujom. Od katode elektroni struje do pozitivne elektrode, anode. Dioda, najjednostavnija je elektronska cijev, može ispravljati izmjeničnu električnu struju tako što ju propušta u jednom smjeru a ne propušta u drugom smjeru. U triodi se između katode i anode nalazi rešetka. Mala promjena električnoga napona između katode i rešetke uzrokuje veliku promjenu jakosti električne struje između katode i anode, čime se signali dovedeni na katodu mogu znatno pojačati. Elektronska cijev s četiri elektrode je tetroda, s pet pentoda itd. U složenim elektronskim cijevima, kakva je i katodna cijev, snopom elektrona upravlja se s pomoću električnoga ili magnetskoga polja.
Zahvaljujući elektronskoj cijevi razvila se radiotehnika, mjerna, industrijska i medicinska elektronika, elektroakustika i dr. Poluvodička je tehnologija 1960-ih u elektroniku uvela poluvodičke elektroničke elemente pa su jednostavne elektronske cijevi istisnute iz uporabe. (→ elektronika)
