Zagreb film, hrvatsko filmsko poduzeće koje je 1953. u Zagrebu osnovalo Društvo filmskih radnika Hrvatske (danas Hrvatsko društvo filmskih djelatnika); specijaliziralo se za kratkometražne dokumentarne i animirane filmove te proizvelo oko 700 animiranih filmova (kao i crtane serije Inspektor Maska, Profesor Baltazar i Mali leteći medvjedi), 600 dokumentarnih filmova, 800 reklamnih filmova, 600 obrazovnih filmova te 14 igranih dugometražnih filmova. Uz Studio za dokumentarni film, u kojem su zapažene filmove režirali Ante Babaja, Krsto Papić, Petar Krelja, Rudolf Sremec, Zoran Tadić, Bogdan Žižić i dr., 1956. osnovan je Studio za crtani film, produkcija kojega je – pod skupnim nazivom Zagrebačka škola crtanog filma – diljem svijeta postala poznata po filmovima Dušana Vukotića (nagrada Oscar za film Surogat, 1961; nominacija za Oscara za film Igra, 1962), Vatroslava Mimice (Grand prix za film Samac, 1958; brončana Osella za film Jaje, 1960., oboje na Venecijanskom bijenalu), Vlade Kristla, Nedeljka Dragića (nominacija za Oscara za film Tup-tup, 1972), Zlatka Grgića (nominacija za Oscara za film Lutka snova, 1979), Vladimira Jutriše i Aleksandra Marksa (Lav sv. Marka za film Mrav dobra srca na Venecijanskom bijenalu 1966), Zlatka Boureka, Zdenka Gašparovića, Borivoja Dovnikovića (Srebrni medvjed na berlinskom festivalu za film Krek, 1968), Borisa Kolara, Nikole Kostelca i dr. Od 1972. do 1990. Zagreb film je organizirao Svjetski festival animiranog filma u Zagrebu (→ animafest). Od 1977. povremeno je proizvodio dugometražne igrane filmove (D. Vukotića, Z. Tadića, P. Krelje i dr.). Privatizirano je 1990-ih (dioničko društvo 1994–99., od 1999. privatno poduzeće), a 2007. reformirano je u Ustanovu Zagreb film kojoj je utemeljitelj Grad Zagreb, nakon čega obnavlja svoju produkciju (2014. otvorilo je i Studio za stop-animaciju).
