Marks, Aleksandar, hrvatski filmski redatelj, crtač, scenarist i ilustrator (Čazma, 29. VI. 1922 – Zagreb, 7. IX. 2002). Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1952. angažiran u studijima za animirani film Duga filma i Zora filma, gdje u filmu Crvenkapica (Josip Sudar, 1955), u kojemu je crtač karaktera, razvija stilizirani crtež koji će, u okviru reducirane animacije, postati dijelom središnjih poetičkih obilježja Zagrebačke škole crtanoga filma u kojoj se isticao pročišćenim grafizmom crteža. Jedan je od inicijatora i utemeljitelja Studija za crtani film Zagreb filma (1956), gdje je potom bio glavni crtač najuspjelijih ranih filmova Dušana Vukotića (Nestašni robot, 1956; Cowboy Jimmy, 1957) i Nikole Kostelca (Na livadi, 1957). Za redatelja Vatroslava Mimicu ostvario je, s animatorom Vladimirom Jutrišom, 1957–63. niz prekretničkih ostvarenja Zagrebačke škole (Samac, Happy End, oba 1958; Inspektor se vratio kući, Kod fotografa, Jaje, svi 1959; Mala kronika, 1962; Tifusari, 1963) u kojima osmišljava višeslojne kompozicije dvodimenzionalnih prostora kojima se kreću plošni likovi, stvarajući moderan, ekspresionistički izraz katkad na granici apstrakcije. U tandemu s Jutrišom nastavlja samostalnu autorsku karijeru, u nizu crtanih filmova snolikog ugođaja i lapidarnog crteža i animacije nadograđujući Mimičine egzistencijalističke poticaje elementima ekspresionizma i strave (Metamorfoza, 1964., srebrna nagrada u Locarnu; Sizif, 1967; Pauk, 1969; Mora, 1977; Pogrebnik, 1979., prema noveli Aleksandra Sergejeviča Puškina; Opsesija, 1982., prema noveli Crni mačak Edgara Allana Poea), s vrhuncem u remek-djelu Muha (1966), nagrađenim 1967. za najbolji animirani film na festivalu u Oberhausenu, jednim od krajnjih dometa stilizirane animacije Zagrebačke škole. Važniji su im filmovi i Ecce homo (1972., talijanska koprodukcija u koautorstvu s Maxom Massiminom Garnierom), nagrađen u Oberhausenu, te Šaran (1981), prikazan u konkurenciji Berlinskoga međunarodnoga filmskog festivala. Drugi ciklus Marksovih i Jutrišinih djela čine crtani filmovi za djecu, gdje se ističe Mrav dobra srca (1965., prema pjesmi Branislava Crnčevića), za koji su 1966. primili Lava sv. Marka za dječji film na Međunarodnoj filmskoj smotri u Veneciji. Većem je dijelu tih filmova Marks bio i (ko)scenarist; samostalno je realizirao desetak animiranih reklama, »minifilm« Letač (1971) i element-film Tko je Videku napravio košuljicu (1981), a u suradnji s Nevenom Petričićem crtani film Kravar Marko (1975). Ilustracijom se bavio od 1941., istaknuvši se ilustrativnom opremom velikoga broja udžbenika i čitanki Školske knjige, kao i dječjih knjiga te slikovnica (Mrav dobra srca, s Pavlom Štalterom, nastala 1969. prema crtanome filmu). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (1981).
Ostali filmovi (svi u korežiji s Jutrišom): Proljetni zvuci (1960), Criticus (1962), Bijeli osvetnik (1962), Moderna basna (1965), Mala sirena (1969), Pčelica je rođena (1971), U paukovoj mreži (1971), Zmijski jezik (1973., u koautorstvu s Aldom Raparellijem), Homo 2 (1974), Kako je Ana kupila kruh (1980), Crna ptica (1980).
