Kristl, Vlado (Vladimir), hrvatski filmski redatelj, animator, crtač i slikar (Zagreb, 24. I. 1923 – München, 7. VII. 2004). Završio Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (1949). Jedan od osnivača umjetničke skupine EXAT 51. Njegovi rani slikarski radovi (1951–52), u kojima kompoziciju rješava posve sažetim, uglavnom geometrijskim elementima, pionirski su ostvaraji apstraktne umjetnosti u Hrvatskoj. U seriji Pozitiv i negativ (1959) još izrazitije reducira elemente slike nanoseći katkada samo bijelu boju. U kasnijim djelima napustio je apstrakciju i preuzeo figurativan izraz s jakim političkim naglaskom.
Crtanim filmom aktivno se počeo baviti 1959., kada je bio glavni crtač u Krađi dragulja Mladena Femana. Autor je dvaju remek-djela Zagrebačke škole crtanoga filma. Šagrenska koža (1960., koredatelj Ivo Vrbanić, Kristl je i animator) atraktivan je spoj ekspresionističke, secesijske i geometrijsko-apstraktne likovnosti. Don Kihot (1961) jedan je od najuspjelijih filmova »škole«; u njemu Kristl dva glavna Cervantesova lika svodi na ideograme, a animacijski postupak na jedinstvenu likovnu i zvučnu ritmičku strukturu. Neshvaćen u okvirima »škole«, opterećen pritiscima, nakon kratkometražnog igranoga filma u Sloveniji (Pravi čovjek – Resni človek, 1962) otišao je u ondašnju Zapadnu Njemačku, gdje je postao jednim od protagonista prijelomnih zbivanja u tamošnjoj kinematografiji. Režirao pretežito eksperimentalne i polemičke igrane filmove: Madeleine (1963), Brana (Der Damm, 1964), Pismo (Der Brief, 1966), Film ili moć (Film oder Macht, 1970), a kao radikalni avangardist kritizirao struju Mladi njemački film.
