Wigner [wi'gnəɹ], Eugene Paul, američki fizičar madžarskog podrijetla (Budimpešta, 17. XI. 1902 – Princeton, 1. I. 1995). Doktorirao je 1925. na Sveučilištu u Berlinu. U početku je radio na Sveučilištu u Göttingenu, a od 1936. u SAD-u, prvo na Sveučilištu Wisconsin u Madisonu (1936–38), a potom na Sveučilištu u Princetonu (1938–71).
Bavio se istraživanjima u području nuklearne fizike i teorije nuklearnih reaktora. S Alvinom Martinom Weinbergom koautor je djela Fizikalna teorija reaktora s neutronskom lančanom reakcijom (The Physical Theory of Neutron Chain Reactors, 1958). Za doprinos teoriji atomske jezgre i elementarnih čestica, posebno za otkriće i primjenu temeljnih načela simetrije dobio je 1963. Nobelovu nagradu za fiziku. Iste su godine nagrađeni i Maria Goeppert-Mayer i Hans Daniel Jensen. Bio je član Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1945), Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1950) i Royal Society (od 1970).
Wignerov efekt je promjena kemijskih i fizikalnih svojstava kristala koja brzi neutroni pomaknu atome s njihovih položaja u kristalnoj rešetki. Na primjer, jedan neutron energije 1 MeV može u rešetki grafita pomaknuti 900 atoma.
Wignerova energija je energija intersticijskih atoma (atoma koji nisu na odgovarajućem mjestu u rešetki).
