Jensen, Hans Daniel

Jensen [jε'nzən], Hans Daniel, njemački nuklearni fizičar (Hamburg, 25. VI. 1907 – Heidelberg, 11. II. 1973). Doktorirao je 1932. na Sveučilištu u Hamburgu gdje je radio 1937–39., potom je bio profesor fizike u Visokoj tehničkoj školi u Hanoveru (1941–49) i na Sveučilištu u Heidelbergu (1949–69). Za II. svjetskoga rata pridonio je razvoju dvostruke centrifuge za razdvajanje izotopa uranija. Objasnio je visoku stabilnost nekih atomskih jezgri uvođenjem nuklearnoga kvantnog broja i time, neovisno o Mariji Goeppert-Mayer, postavio model energijski slojevite strukture atomske jezgre prema kojem je ona najstabilnija kad su ljuske popunjene (1949). Za taj rad dobio je 1963., s Mariom Goeppert-Mayer i Eugeneom Paulom Wignerom, Nobelovu nagradu za fiziku. Bio je član Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1964).