Goeppert-Mayer [gæ'pəɹt mẹi'əɹ], Maria, američka fizičarka njemačkoga podrijetla (Katowice, 28. V. 1906 – San Diego, 20. II. 1972). Diplomirala i doktorirala (1930) na Sveučilištu u Göttingenu. Radila u laboratorijima u Baltimoreu, New Yorku, Chicagu, San Diegu. U Projektu Manhattan radila je na razdvajanju izotopa. Razvila je matematički model slojevite strukture ljusaka u atomskoj jezgri te uvjete stabilnosti jezgre prema broju nukleona (1950). Objasnila je zašto su jezgre koje sadrže određeni »magični« broj (2, 8, 20, 28, 50, 82, 126) nukleona iznimno stabilne. Pridonijela je razvoju kvantne elektrodinamike i spektroskopije. Bila je članica Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1956). Za otkriće nuklearne ljuskaste strukture s Hansom Danielom Jensenom i Eugeneom Paulom Wignerom podijelila Nobelovu nagradu za fiziku 1963. Po njoj je nazvan krater na Veneri (Goeppert-Mayer).
