Tibetsko visočje (Tibetska visoravan, Tibetski ravnjak/plato; kineski Qinghajsko-tibetski plato [ćʰiŋxai~] / Qing Zang Gaoyuan [ćʰiŋ ʒaŋ gauɥɛn]), prostrana visoravan (oko 2 500 000 km²) u srednjoj i istočnoj Aziji, najviša na svijetu (srednja je visina viša od 4000 m), okružena visokim planinama. Najvećim se dijelom nalazi u kineskoj autonomnoj regiji Tibet, a obuhvaća i veći dio pokrajine Qinghai te dijelove Yunnana, Xinjianga, Sichuana i Gansua te sjeverni dio Indije (Ladakh, Lahaul i Spiti). Leži između planinskih lanaca Kunluna na sjeveru, Qiliana na sjeveroistoku i Karakoruma i Transhimalaje na jugu; strmo se spušta (s 5000 na 1500 m visine) prema nizini na istoku. Visoki planinski lanci Tibetskog visočja, građeni od granita, vulkanskih stijena i vapnenca, pružaju se od zapada prema istoku u duljini od približno 2600 km (u smjeru sjever–jug protežu se u duljini od približno 1000 km). Riječna mreža slabo je razvijena; u rubnim dijelovima izvorišta su velikih rijeka (izvorišni tokovi Inda i Brahmaputre na jugu, gornji tok Salweena, Mekonga i Yangtzea na jugoistoku). Klima je oštra i suha, s velikim dnevnim amplitudama temperature. Zimi temperature padnu do –30 °C (ponekad i do –40 °C), a ljeti dosegnu 20 °C; u središnjem dijelu visoravni (Lhasa) srednja temperatura siječnja iznosi 0 °C, a srpnja 17 °C. Godišnja je količina oborina u prosjeku 100 do 400 mm; u rubnim krajevima (osobito na jugoistoku) prelazi 500 mm. Najveći je dio Tibetskog visočja aridna stepa ispresijecana planinskim lancima i slanim jezerima (osobito u sjevernome dijelu); šume se javljaju u riječnim dolinama i u jugoistočnome dijelu visoravni. Visoki planinski grebeni (iznad 4800 m visine na jugu, a 6100 m na sjeveru) prekriveni su vječnim snijegom i ledom; ledenjaci prekrivaju oko 47 000 km².
