Yangtze [jaŋce] (tradicionalno; pinyin Chang Jiang [čʰaŋ iaŋ]), najdulja rijeka Kine i Azije, treća u svijetu, duga je 6300 km; porječje obuhvaća 1 782 715 km² ili 18,6% površine Kine. U porječju živi 1/3 stanovništva Kine. U Tibetu se naziva Drichu i Tongtian, a pri silasku s Tibetskog visočja u nizinsko područje Jinsha. Naziv Yangtze (lokalno ime za rijeku u donjem toku) Europljani su proširili na cijeli tok. Naziva se i Dugačkom rijekom (kineski pinyin Chang Jiang ili tradicionalno Chang Chiang), odnosno Velikom rijekom (kineski Da Jiang). Bazen Yangtzea proteže se od istoka prema zapadu Kine u duljini od 3200 km, a mjestimično je širok do 960 km. Yangtze nastaje spajanjem izvorišnih krakova (glavni je Tuotuo) u tibetskom gorju Tanggula ili Dangla na približnoj visini od 5000 m. Uglavnom teče planinskim područjima (3/4 toka) kroz desetak kineskih pokrajina; u gornjem toku, protječući kroz Sichuan u smjeru juga odnosno Yunnana, spušta se naglo s visine od 5000 m na 1000 m. Između gradova Chongqinga i Yichanga (pokrajina Hubei) teče duboko usječenom dolinom Tri klanca (engleski Three Gorges, kineski Sanxia Daba; čine ju klanci Qutang, Wu i Xiling), dugom 193 km. Nizvodno od Yichanga teče kroz mnoga jezera, močvare i kanale do deltastog ušća u Istočnokinesko more (blizina Shanghaija). Na prijelazu iz gornjega u srednji tok, kraj Chongqinga, korito je široko 300 do 500 m, a u donjem toku 1,5 do 2 km. Glavni su pritoci slijeva: Yalong, Min (vodom najbogatiji), Jialing i Han (najdulji), a zdesna Wu, Yuan, Xiang i Gan. Dolina Yangtzea žitnica je Kine; u porječju se proizvede oko 2/3 riže, a važan je i uzgoj drugih žitarica, pamuka, graha i konoplje. U donjem porječju uspijevaju i dvije do tri žetve godišnje. Uz obale Yangtzea leže višemilijunski gradovi Shanghai, Nanjing, Wuhan, Chongqing, Chengdu. Yangtze je iznimno bogat vodom; prosječni je godišnji protok 30 165 m³/s. Rijeka godišnje prenosi oko 430 do 500 milijuna tona naplavnoga materijala; od toga se oko 150 do 200 milijuna tona taloži u koritu, a oko 280 do 300 milijuna tona na ušću, šireći deltu za 1,6 km u 100 godina. U novije se doba zbog hidrotehničkih radova (izgradnja brana i dr.) količina nanosa u donjem toku smanjuje. Naplavni je materijal izdignuo korito za 3 do 4 m iznad okolnih ravnica koje zaštićuju golemi nasipi. Opasnost od poplava za visoka ljetnoga vodostaja smanjuju jezera Dongting i Poyang te brane s akumulacijskim jezerima (Tri klanca), ali povremeno se ipak događaju katastrofalni prodori rijeke. Plimni val dopire 400 km uzvodno od ušća. Hidroenergetski potencijal Yangtzea čini 36% ukupnoga kineskog potencijala (s pritocima 46%), a instalirana snaga hidroelektrana (Yangtze s pritocima) iznosi polovicu ukupne instalirane snage HE u Kini (391 GW, 2021); brana Tri klanca (Three Gorges), jedna od najvećih na svijetu, duga je 2335 m, visoka 181 m, široka 115 m. Jezero nastalo izgradnjom brane ima kapacitet 39,3 km³ vode; u hidroelektrani (izgradnja 2003–12) puštena su u pogon 34 generatora, odnosno instalirana je snaga 22 500 MW (godišnja proizvodnja 101,6 TWh, 2018). Kraj Yichanga izgrađena je 1988. velika brana i hidrolelektrana Gezhouba (instalirana snaga 2715 MW), a u gornjem toku (na Jinshi) brane i HE Xiluodu (instalirana snaga 13 860 MW), Baihetan (instalirana snaga 16 000 MW; 2021) i dr. Duljina je plovnih putova u porječju oko 56 000 km; Yangtze je plovan približno 2800 km (do Yibina). Za brodove do 10 000 t plovan je do Chongqinga (oko 2000 km od ušća; do izgradnje brodskih prevodnica u Tri klanca do Wuhana, 1100 km od ušća), za brodove do 2000 t do Yichanga, a za džunke do Pingchuana (3000 km od ušća). Do sredine XX. st. Yangtze je bio velika prometna prepreka između sjevernog i južnoga dijela Kine; do izgradnje prvoga mosta (Wuhan, 1957) između Yibina i Shanghaija, preko rijeke se prelazilo trajektima. Glavne su luke Nanjing, Wuhan i Chongqing (Shanghai na ušću). Velikim kanalom dugim oko 2000 km Yangtze je kraj grada Zhenjianga spojen s rijekom Huang He. Robni promet rijekom porastao je sa 795 milijuna tona 2005. na 3060 milijuna tona 2020. Gornji tok rijeke dio je zaštićenog područja koje se pod imenom Tri usporedne rijeke Yunnana (Yangtze, Mekong i Salween) od 2003. nalazi na UNESCO-ovu popisu prirodne baštine.
