struka(e): geografija, opća | povijest, opća

Shanghai [šaŋxai], grad i luka na obali Istočnokineskoga mora; jedan od najvećih gradova na svijetu, najveće kinesko industrijsko, financijsko, trgovačko, prometno i kulturno središte; 21 909 814 st. (2020), šire gradsko područje (6340 km²; pod izravnom je upravom vlade), s otocima Chongming, Changxing i Hengsha, ima 24 870 985 st. (2020). Pruža se između rukava delte Yangtzea na sjeveru i zaljeva Hangzhoua na jugu; središnjim dijelom grada protječe kanalizirana rijeka Huangpu (pritok je Yangtzea). Duž obala Huangpua podignute su moderne trgovačke i upravne četvrti, na koje se nastavljaju kineski stambeni dijelovi; stari, povijesni dio grada (Puxi) nalazi se na lijevoj (zapadnoj) obali, a financijska četvrt (Lujiazui) s mnogim visokim neboderima (Jina Mao, 421 m, Shanghajski toranj, 632 m, i dr.) na desnoj (istočnoj). Shanghai ima mnogo sveučilišta (Fudan, Shanghai Jiao Tong, Tongji, Istočnokinesko, Shanghajsko, Istočnokinesko znanstveno-tehnološko i dr.) i visokih škola, znanstvenoistraživačkih instituta Kineske akademije znanosti, kazališta, muzeja (Shanghajski muzej sa zbirkom kineskog slikarstva, predmeta primijenjene umjetnosti i kaligrafije, Kineski umjetnički muzej, Shanghajski prirodoslovni, Shanghajski znanstveno-tehnološki i dr.). Od budističkih hramova ističe se pagoda Longhua. Do 1949. bila je izrazito razvijena laka industrija, a nakon toga gradsko se gospodarstvo orijentiralo na metalurgiju s metalnom industrijom, zatim na naftnu, kemijsku, tekstilnu i prehrambenu industriju te na proizvodnju porculana. U novije doba najveću važnost imaju elektronička i informatička, automobilska, brodograđevna, petrokemijska i kemijska industrija, farmaceutska, optička, metalna industrija (proizvodi od čelika) i biomedicina. Jako je financijsko (burza je među najvećima u svijetu; banke), trgovačko (sajmovi) i turističko središte (po prihodima od turizma među vodećim je gradovima svijeta). Iako su razvoj industrije i priljev nove radne snage doveli do izgradnje satelitskih gradova i niza naselja, poljoprivredne površine nisu zanemarene, a njihovi prinosi u znatnoj mjeri podmiruju potrebe toga velegrada. Shanghai ima odlične prometne veze (kanali, cestovna, željeznička i zračna mreža) s unutrašnjosti Kine, te sa svijetom; podzemna željeznička mreža najdulja je na svijetu. Ubraja se u najprometnije trgovačke luke na svijetu (651,1 milijun tona; 2020; s prometom od 43,5 milijuna TEU vodeća je svjetska kontejnerska luka). Međunarodne zračne luke Shanghai Pudong (76,2 milijuna putnika, 2019) i Shanghai Hongqiao (45,6 milijuna putnika) po putničkome su prometu među vodećima u Kini.

Shanghai je od IV. st. bio malo ribarsko naselje koje od XI. st. postaje i trgovačko-prometno središte, a tijekom XVIII. st. glavna trgovačka luka u području donjeg toka Yangtzea. Grad se osobito počeo razvijati nakon poraza Kine u Prvome opijumskom ratu (1839–42), kada je Nankinškim mirom njegova luka kao prva u Kini bila otvorena vanjskoj trgovini te je 1845. ondje osnovana britanska koncesija (koja se 1863. s američkom koncesijom spojila u tzv. međunarodno naselje u kojem su zastupani i interesi niza drugih zapadnih država, a kojim je rukovodilo posebno vijeće u kojem su vodeću ulogu imali Britanci), a od 1849. postojala je i posebna francuska koncesija kojom je upravljao francuski konzul. Teritoriji obiju koncesija bili su pod kineskim suverenitetom, ali nisu podlijegali kineskim zakonima (Kina je zadržala kontrolu nad starim dijelom grada južno od koncesija). U takvom obliku grad se razvio u metropolu, postavši glavnom kineskom lukom (preko koje se odvijala polovica kineske vanjske trgovine) i do 1930-ih jednim od najvećih gradova na svijetu (s približno 3 milijuna stanovnika), financijsko središte istočne Azije, nazivan »Parizom Istoka«, privukavši i velik broj ruskih izbjeglica nakon Listopadske revolucije (Rusi su tada postali najbrojniji Europljani u Shanghaiju), kao i znatan broj Židova izbjeglih iz nacističke Njemačke. Budući da je privlačio velik broj radnika sa sela, kineski dio grada tijekom prve polovice XX. st. postao je središnjim mjestom revolucionarnih događaja u Kini (za nacionalne revolucije 1911–12. bio je sjedište privremene vlade sa Sun Jat-senom na čelu; ondje je 1921. bila osnovana KP Kine) te poprište žestokih sukoba vladinih postrojba predvođenih Čang Kaj-šekom i komunista tijekom Prvoga revolucionarnoga građanskog rata (1924–27), a taj je dio od 1937. bio pod japanskom okupacijom (Japanci su 1941. okupirali i tzv. međunarodno naselje, a 1943. prisilili francuske vlasti da svoju koncesiju prepuste marionetskoj kineskoj vladi pod japanskom kontrolom). Nakon 1945. cijeli je grad došao pod kontrolu kuomintanške Kine, a 27. V. 1949. postrojbe komunističke Crvene armije zaposjele su Shanghai. Novi gospodarski razvoj grad doživljava od kraja 1980-ih.

Citiranje:

Shanghai. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 26.5.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/shanghai>.