Yunnan [jyn:an] (pinyin; tradicionalno Yünnan [jyn:an]), pokrajina u jugozapadnoj Kini, na granici prema Mjanmaru, Laosu i Vijetnamu; 394 100 km² s 47 209 277 st. (2020; 66% Kinezi/Han, a 34% pripadnici drugih naroda – Yi, Hani, Bai, Dai, Zhuang, Miao i dr.). Obuhvaća pretežno visokoplaninski kraj na zapadu (formiran za izdizanja Himalaje; planinski lanci Hengduan, Cang, Wuliang, Ailao), ispresijecan dubokim dolinama rijeka Yangtze (u Yunnanu se naziva Jinsha), Mekong (Lancang) i Salween (Nu) koje su 2003. uvrštene na UNESCO-ov popis svjetske prirodne baštine (Tri usporedne rijeke). Planinski se lanci spuštaju od Tibetskog visočja prema jugu, s vrhovima koji su u sjevernome dijelu viši od 6000 m (najviši je vrh Kagebo/Kawagarbo, 6740 m). U istočnome dijelu Yunnana pružaju se vapnenački ravnjaci (Yungui ili Yunnan-Guizhou; 2500 do 1600 m) koji se stepenasto spuštaju prema jugoistoku (najniža je točka 76,4 m u dolini rijeke Hong Song u blizini granice s Vijetnamom). Na ravnjacima, na kojima su rijeke izdubile duboke sutjeske, razvijeni su krški reljefni oblici (ravnjaci su dio Krškog područja jugoistočne Kine koje je od 2007. na UNESCO-ovu popisu svjetske prirodne baštine). Yunnan je izvorišno područje rijeka Xi (izvorišni tokovi Nanpan i Hongshui) i Hong Song (kineski Yuan Jiang ili Hong He). Klima je u dolinama tropska, na ravnjacima umjerena, a na najvišim dijelovima planinska; pod utjecajem je monsuna. Godišnje padne 600 do 2300 mm oborina, uglavnom ljeti (lipanj–kolovoz). Zbog obilja oborina i gusto razvijene riječne mreže pokrajina je vrlo bogata hidroenergijom; izgrađene su ili se grade velike hidroelektrane na Yangtzeu, Mekongu, Salweenu. U zapadnome dijelu pokrajine mnogi su termalni izvori. Šume obuhvaćaju velika prostranstva; za sječu osobitu vrijednost ima tikovina. U dolinama se uzgajaju žitarice (riža, pšenica), duhan, uljana repica, povrće i voće, šećerna trska, čaj, kava (vodeća u Kini), cvijeće (glavni kineski proizvođač rezanog cvijeća); izvoz gljiva. Terasasta polja riže područja Honghe Hani u južnome Yunnanu uvrštena su 2013. na UNESCO-ov popis kulturne baštine, a šume čaja na planini Jingmai 2023. U stočarstvu prevladava uzgoj goveda i koza. Pokrajina je prva u zemlji po rezervama ruda cinka, olova (u gorju Jinding i dr.), aluminija, kadmija i kositra (područje oko gradova Gejiu i Mengzi), a među vodećima je i po rezervama ruda bakra, željeza, ugljena, zlata, srebra, sumpora i nikla. Tradicionalne su proizvodnja papira, šećera, tkanina, sagova, preradba kože, duhana; u gradovima (Kunming, Dali i dr.) razvijena je metalurgija (željezo, čelik, bakar), industrija strojeva, umjetnih gnojiva, kemijska, farmaceutska, prehrambena i tekstilna industrija. Zbog geografskog položaja na rubu Kine i planinskoga reljefa Yunnan je sve donedavno bio prometno izolirano područje; ceste i željezničke pruge, osobito prema unutrašnjosti Kine, intenzivnije se grade tek od sredine XX. st. Glavni je i najveći grad te važno prometno čvorište Kunming; ima željezničke veze sa susjednim kineskim pokrajinama i Vijetnamom (Hanoi; izgrađena 1910) te međunarodnu zračnu luku. Riječni promet odvija se uglavnom na Yangtzeu i Mekongu; glavne su luke Shuifu, Suijiang, Jinhong, Puer (do 2007. Simao) i Dali.
