temperatura (lat.: zagrijanost, toplina) (znak t, T, τ ili θ), jedna od osnovnih fizikalnih veličina u Međunarodnom sustavu jedinica, koja opisuje toplinsko stanje i sposobnost tijela ili tvari da izmjenjuju toplinu s okolinom.
Empirijska temperatura (znak t) definira se promjenom nekih svojstava (npr. duljine stupca žive u staklenoj cijevi, volumena, električne vodljivosti) termometrijskoga tijela.
Termodinamička temperatura (znak T) definira se osnovnim zakonima termodinamike. Mjerna jedinica termodinamičke temperature jest kelvin (K).
Za mjerenje temperaturnih intervala (T2 – T1) može se koristiti mjerna jedinica Celzijev stupanj (°C) pri čem je Celzijeva temperatura: t = (T – 273,15 K).
Prvi korak u proučavanju topline bio je izum termometra koji je omogućivao mjerenja i uspoređivanje toplinskoga stanja različitih tijela. Taj instrument morao je biti reverzibilan, tj. vratiti se nakon prestanka djelovanja topline u početno stanje, te pokazivati isti efekt za jednaka toplinska stanja različitih tijela. Prvi instrument za mjerenje temperature, termoskop, izradio je Galileo Galilei početkom XVII. st., a osnivao se na toplinskom širenju plina. Prvi termometar, koji je omogućivao preciznija mjerenja temperature, izumio je Ferdinando II. Medici 1654. Uskoro se, kako bi se mogla usporediti dva mjerenja, pojavila potreba za temperaturnom ljestvicom. Pokazalo se najkorisnije da se temperaturni razmak između dvaju određenih toplinskih stanja nekoga tijela uzme kao osnovica temperaturne ljestvice, koja se onda može podijeliti na povoljan broj dijelova (stupnjeva). Uzimajući dvije određene točke umjesto jedne, jednoznačno se definira mjerna jedinica empirijske temperature. Apsolutna temperatura definira se polazeći od najniže moguće temperature u prirodi, tzv. apsolutne nule temperature, tako da se nekoj referentnoj temperaturi, koja se može točno određivati, dogovorom propiše određena vrijednost.
Temperatura zraka je meteorološki element koji mjeri termometar izložen u zraku dva metra iznad tla i zaklonjen od utjecaja izravnoga Sunčeva zračenja i drugih zračenja.
Temperatura tijela mjerilo je toplinskoga stanja organizma; posljedica je ravnoteže između stvaranja i izdavanja topline (→ termoregulacija). U čovjeka, kao i u toplokrvnih (homeotermnih) životinja, temperatura u unutrašnjosti organizma održava se razmjerno stalnom, bez obzira na temperaturu okoliša, što je u prvome redu nužno za pravilnu funkciju enzima. Temperatura hladnokrvnih (poikilotermnih) životinja ovisi o temperaturi okoliša. Temperatura se obično mjeri u ustima (oralna ili sublingvalna temperatura), pod pazuhom (aksilarna temperatura) ili u debelome crijevu (rektalna temperatura). Među zdravim pojedincima temperatura pokazuje razmjerno veliku varijabilnost: oralna temperatura iznosi između 36,4 i 37,6 °C, aksilarna temperatura približno je 0,5 °C niža od oralne, a rektalna temperatura približno 0,5 °C viša od oralne. Temperatura je obično niža u jutarnjim satima, a viša u večernjima. Tijekom vrlo napornoga mišićnog rada temperatura se privremeno može povisiti i do 40 °C. U žena temperatura ovisi o fazi menstruacijskoga ciklusa: u drugoj polovici ciklusa ona je približno 0,3 °C viša nego u prvoj polovici. Povišena temperatura (→ vrućica) može imati različite uzroke, a najčešće je posljedica upalnih procesa i infekcija. U male djece termoregulacija još nije dobro razvijena, pa temperatura može biti povišena i bez patoloških razloga. Umjereno povišenje tjelesne temperature naziva se subfebrilnom temperaturom. Ako se temperatura povisi na 40,0 do 42,0 °C, može nastati toplinski udar, a ako se snizi na približno 25,0 °C (npr. pri boravku u ledenoj vodi), čovjek obično umire zbog srčanoga zastoja.