Prusko-austrijski rat 1866 (Sedmotjedni rat), vojni sukob Austrije i Pruske za prevlast u Njemačkome savezu. Povod ratu bilo je tzv. pitanje oko Schleswiga i Holsteina, dvaju ujedinjenih vojvodstava koje je Danska, pošto je pobijeđena u ratu protiv Pruske i Austrije 1864., odstupila tim državama. Konvencijom u Bad Gasteinu (14. VIII. 1865) dogovoreno je da će Schleswig biti pod pruskom upravom, a Holstein pod austrijskom, ali je ubrzo došlo do zaoštravanja odnosa (prusko protivljenje austrijskom pristanku da se sazove zajednički parlament Schleswig-Holsteina). Pošto je pruski kancelar Otto von Bismarck ishodio neutralnost francuskoga cara Napoleona III. te sklopio savez s Italijom, pruska vojska upala je u Holstein 9. VI. 1866. Na to je skupština Njemačkoga saveza na zahtjev Austrije izglasala mobilizaciju protiv Pruske. Bismarck je potom, 15. VI., započeo rat protiv Austrije, kojemu se 20. VI. pridružila i Italija (tzv. Treći talijanski rat za neovisnost). Austrijski saveznici bili su Bavarska, Baden, Württemberg, Hannover i Saska te više manjih njemačkih država, a pruski, uz Italiju, hanzeatski gradovi i više sjevernonjemačkih država. Glavno poprište borbi bila je Češka. Nakon nekoliko bitaka potkraj lipnja, u odlučujućoj bitki kraj Sadove, odnosno kraj Königgrӓtza (danas Hradec Králové) 3. VII. 1866. tehnološki i taktički superiorniji Prusi pobijedili su Austrijance (u bitkama su se u sastavu austrijske vojske borile i hrvatske krajiške pukovnije). Do kraja lipnja Prusi su okupirali i Hannover, iako je hannoverska vojska u bitki kraj Langensalza 27. VI. porazila prusku, a tijekom srpnja porazili su postrojbe austrijskih saveznika u Bavarskoj i Badenu. Austrijanci su 22. VII. obranili Bratislavu te je isti dan sklopljeno primirje. U međuvremenu je u ratu protiv Italije austrijska vojska pobijedila talijansku u bitki kraj Custozze 24. VI., a austrijska mornarica (u kojoj je služio velik broj hrvatskih mornara) talijansku u bitki kraj Visa 20. VII., dočim su talijanski dragovoljci pod vodstvom Giuseppea Garibaldija pobijedili u Bitki kraj Bezzecce 21. VII. te osvojili dijelove južnog Tirola; primirje između Italije i Austrije sklopljeno je 12. VIII. Unatoč euforiji u Pruskoj i traženju vojske da se rat nastavi pohodom na Beč, Bismarck je uvjerio pruskoga kralja Vilima I. Hohenzollerna da je, kako bi se izbjegla eventualna intervencija Francuske i Rusije ili pak osnažilo austrijsko neprijateljstvo, poželjno što brže sklopiti mir, čim je Austrija pristala na Bismarckove uvjete: raspuštanje Njemačkoga saveza i austrijsko odricanje od sudjelovanja u preustrojstvu Njemačke. To je provedeno mirovnim sporazumom u Pragu 23. VIII. Njime je ujedno Pruska anektirala Schleswig-Holstein, Hannover, Hessen-Kassel, Nassau i Frankfurt na Majni te je sankcionirano stvaranje Sjevernonjemačkoga saveza kao vojnog saveza na čelu s Pruskom koji je sljedeće godine postao konfederacija; izvan saveza ostale su južnonjemačke države koje su se obvezale na reparacije prema Pruskoj koja pak nije od Austrije zatražila teritorijalne ustupke. Mirovnim sporazumom u Beču 3. X. Austrija je Francuskoj prepustila Veneto i Mantovu koje je Francuska odmah ustupila Italiji; Austrija je službeno priznala postojanje Kraljevine Italije koja se obvezala na financijsku odštetu prema Austriji (za utvrde u Venetu). Tim je sporazumima započelo osnivanje njemačke nacionalne države, iako u tzv. malonjemačkom obliku, bez Austrije, te je nastavljen proces ujedinjenja Italije. Također, vojno i politički poražena te financijski oslabljena Austrija pristala je na reorganizaciju habsburške države (→ austro-ugarska nagodba). Rat je potvrdio i važnost tehnološkog razvoja: pruski uspjesi bili su rezultat i boljega korištenja željeznica u svrhu mobilizacije, telegrafa u svrhu komunikacije te uporabe modernijeg naoružanja (brzometne puške).
