Schleswig-Holstein [šle:'svi hɔ'lštain], savezna zemlja u sjevernom dijelu Njemačke; 15 799 km², s 2 832 027 st. (2010). Obuhvaća južni dio poluotoka Jyllanda, između Baltičkoga mora na istoku, Sjevernoga mora na zapadu i doline Labe (Elbe) na jugu. Pripadaju joj i Sjeverni frizijski otoci Sylt, Föhr, Amrum, Pellworm, Helgoland i Halligen te otok Fehmarn u Baltičkome moru. Pretežito nizinski kraj s tristotinjak jezera, na zapadu močvaran, na istoku brežuljkast (do 168 m visine). Radi zaštite od poplava duž niske obale izgrađeni su nasipi. Uzgoj žitarica, šećerne repe, krmnoga bilja; stočarstvo (goveda, svinje), ribarstvo. Jaka je proizvodnja električne energije u vjetroelektranama. Razvijena je brodogradnja, prehrambena, strojograđevna, elektrotehnička i elektronička industrija, a u novije doba osobito visoka tehnologija. Ima veliku prometnu važnost (veza zapadne Europe s baltičkim državama); teritorijem prolazi Kielski kanal, najprometniji umjetni kanal na svijetu. Glavni je grad Kiel, a zračna i morska luka Lübeck (17,9 milijuna tona, 2010). – Schleswig je u ranom srednjem vijeku bio dansko područje. Oko 974. osvojio ga je rimsko-njemački car Oton II. i osnovao marku Sliaswig, koju je rimsko-njemački car Konrad II. Salijac u prvoj polovici XI. st. prepustio Danskoj. Od tada su Schleswigom vladali vojvode iz sporedne loze danske kraljevske kuće. Holstein je 804. osvojio Karlo I. Veliki i organizirao ga kao marku za koju su se stoljećima borili Danci, Sasi i Slaveni. U sklopu saskoga vojvodstva Holstein su 1110. stekli grofovi Schauenburg. Kada je u XIV. st. loza schleswiških vojvoda utrnula, danska je kraljica Margareta predala Schleswig u posjed holsteinskim Schauenburgovcima, čime je došlo do sjedinjenja grofovije Holstein i vojvodstva Schleswig u realnu uniju (1386). Nakon izumrća Schauenburgovaca dansko-norveško-švedski kralj Kristijan I. bio je, kao sin Hedvige od Schleswiga i Holsteina, izabran 1460. i za vojvodu od Schleswiga i grofa od Holsteina (od 1474. vojvodstvo). Godine 1815. vojvodstvo Holstein postalo je odlukom Bečkoga kongresa članicom Njemačkoga saveza. Zbog pokušaja danskoga kralja Fridrika VII. da Schleswig odvoji od Holsteina te ga sjedini s Danskom, izbio je ustanak u oba vojvodstva, a potom Dansko-njemački rat (1848–50). Premda je u toku rata Schleswig bio primljen u Njemački savez, nakon povlačenja Pruske iz rata Danska je ubrzo svladala pobunjena vojvodstva. Njemačko-danski sukob oko Schleswig-Holsteina bio je riješen udajom nećakinje danskoga kralja Fridrika VII. za holsteinskoga princa Kristijana od Sonderburg-Glücksburga. Njega su europske velesile Londonskim protokolom 1852. priznale za prijestolonasljednika Danske i Schleswig-Holsteina. Stupivši na prijestolje 1863. odobrio je zajednički ustav Danske i Schleswig-Holsteina, što je izazvalo rat Danske s Pruskom i Austrijom. Nakon rata 1864. Danska se morala Bečkim mirom odreći Schleswig-Holsteina u korist Austrije i Pruske. Napetosti i incidenti između tih dviju sila doveli su do izbijanja rata 1866., nakon kojega je, Praškim mirom, Austrija sva svoja prava u Schleswig-Holsteinu prepustila Pruskoj, pa su Schleswig i Holstein u sklopu Pruske došli u ujedinjenu Njemačku 1871. Godine 1920. plebiscitom je sjeverni Schleswig (Slesvig) pripao Danskoj. Nakon II. svjetskog rata zemlje Schleswig i Holstein postale su jedna od saveznih zemalja SR Njemačke.
