potres

traži dalje ...
struka(e): geofizika
vidi još:  Istarska enciklopedija
Uzroci potresa |
Širenje potresnih valova |
Jakost potresa |
Potresi u Hrvatskoj |
Predviđanje potresa
ilustracija
POTRES, epicentri potresa
ilustracija
POTRES, globalna distribucija epicentara potresa (1977-1986)
ilustracija
POTRES, maksimalni intenzitet potresa u Hrvatskoj za povratni period 500 god.
ilustracija
POTRES, Petrinja 2020.
(fotograf Damjan Tadić /CROPIX)
ilustracija
POTRES, Petrinja 2020.
(fotograf Damir Krajač / CRPOIX)
ilustracija
POTRES, pukotina nastala potresom na Aljasci 2002.
ilustracija
POTRES, Zagreb 2020.
(fotograf Ranko Šuvar / CROPIX)
ilustracija
POTRES, zgrada srušena u potresu 2005. u Pakistanu

potres, iznenadna i kratkotrajna vibracija tla uzrokovana urušavanjem stijena (urušni potres), magmatskom aktivnošću (vulkanski potres) ili tektonskim poremećajima (tektonski potres) u litosferi i dijelom u Zemljinu plaštu. Proučavanjem potresa bavi se seizmologija, grana geofizike. Mjesto nastanka potresa u dubini Zemlje naziva se hipocentar ili žarište potresa. Ono može biti neposredno ispod površine pa sve do dubine od 750 km (potres s dubljim žarištem do sada nije zabilježen). Ako je hipocentar u dubini do 70 km, potres je plitak, srednje duboki hipocentar nalazi se između 70 i 300 km, a duboki hipocentar na više od 300 km ispod Zemljine površine. Potres je najjači u epicentru (mjesto na Zemljinoj površini neposredno iznad hipocentra) i u njegovoj najbližoj okolici (epicentralno područje).

Uzroci potresa

Potresi se događaju u litosferi, Zemljinoj kamenoj kori, duž granica tektonskih ploča, najčešće na mjestima dodira dviju ploča koje se gibaju jedna prema drugoj. Temeljni uzrok gibanja tektonskih ploča je konvekcija, strujanje u Zemljinoj unutrašnjosti koje je posljedica temperaturne razlike između vruće Zemljine jezgre i hladnije površine. Gibanje tektonskih ploča akumulira se u stijenama u obliku tektonskih napetosti koje, kad postanu veće od graničnih vrijednosti posmične čvrstoće stijena ili postojećih rasjeda, dovode do naglog otpuštanja akumulirane energije i nastaje potres.

Područje Hrvatske nalazi se u dijelu Sredozemlja koji je seizmički aktivan zbog gibanja Afričke (Nubijske) ploče prema Euroazijskoj, brzinom 9 do 10 mm godišnje. Približno pola toga gibanja konzumira se u subdukcijskim područjima (→ subdukcija) duž Helenskog i Kalabrijskoga luka, dok se preostali dio prenosi u relativno stabilan dio Jadranske mikroploče u Jonskom i Jadranskome moru, odakle se prenosi na Alpe, Apenine i Dinaride, a dijelom i u Panonski bazen u Hrvatskoj i Madžarskoj. Gibanje u stabilnome dijelu Jadranske mikroploče u odnosu na Euroazijsku ploču je 0,5 do 4,5 mm godišnje prema sjeveru, s rotacijom u smjeru suprotnome smjeru gibanja satnih kazaljki.

Širenje potresnih valova

Potresne vibracije šire se od hipocentra na sve strane potresnim valovima. Najbrži su longitudinalni valovi (undae primae ili P-valovi), koji se prenose titranjem čestica u smjeru širenja. Transverzalni valovi (undae secundae ili S-valovi) prenose se titranjem čestica okomito na smjer širenja, 1,7 puta su sporiji od P-valova, a šire se samo kroz čvrste stijene. Dugi potresni valovi (undae longae ili L-valovi) najsporiji su, a djelovanje im je slabo. Hodokrona je krivulja ovisnosti vremena širenja potresnog vala od hipocentra do pojedinog mjesta na Zemljinoj površini.

Snaga potresnog udarca ovisi o dubini hipocentra, udaljenosti epicentra, značajkama tla (u čvrstim stijenama potres je slabiji nego u nevezanom tlu), prisutnosti podzemne vode i dr.

Jakost potresa

Jakost potresa određuje se s pomoću iskustvenih makroseizmičkih ljestvica koje vrijede samo za određena područja i s pomoću instrumenata.

Iskustvene ljestvice izradili su: njemački matematičar Peter Nikolaus Casper Egen (1793–1844) od 6 stupnjeva (1828), talijanski seizmolog Michele Stefano de Rossi (1834–98) i švicarski znanstvenik François–Alphonse Forel (1841–1912) od 10 stupnjeva (1883), Fusakichi Omori od 7 stupnjeva (1900) i dr. Međunarodno seizmološko udruženje predložilo je 1917. za opću uporabu Mercalli-Cancani-Siebergovu (MCS) ljestvicu od 12 stupnjeva. Na njoj se temelje Medvedev-Sponheuer-Karnikova (MSK) ljestvica iz 1964. i Europska makroseizmička ljestvica (EMS) također od 12 stupnjeva.

Najčešće su u uporabi ljestvice MCS (jednostavna), MSK (složena) te EMS (vrlo složena i detaljna). U Hrvatskoj se rabi ljestvica MCS za brzu procjenu intenziteta potresa, dok se za detaljno određivanje intenziteta upotrebljava ljestvica MSK ili u novije doba ljestvica EMS.

U instrumentalnoj seizmologiji jakost potresa određuje se na osnovi magnitude (M), veličine koja se izračunava na temelju zapisa seizmografa. Ljestvicu magnituda definirao je Charles Francis Richter 1935. pa se ona naziva Richterova ljestvica. Magnituda potresa veličina je razmjerna energiji (E) potresnih valova (izraženoj u džulima) oslobođenih u žarištu potresa i jednaka je u svim seizmološkim postajama koje bilježe dotični potres. Ona izravno ovisi o energiji E oslobođenoj u žarištu potresa, prema relaciji log E = 4,8 + 1,5 M, odn. M = 2/3 (log E – 4,8), i omogućuje relativno precizno daljinsko ocjenjivanje učinka potresa, jer je za mnoga područja na Zemlji utvrđen odnos između iznosa magnitude i potresnih razaranja, odn. ljestvice MCS. Oštećenja nastala na nekome mjestu, osim o magnitudi potresa i epicentralnoj udaljenosti, ovise i o mjesnim uvjetima tla, jer može doći do amplifikacije ili deamplifikacije (povećanja ili smanjenja intenziteta potresa) zbog promjene svojstava potresnih valova (amplitude, frekvencije, trajanja titranja) i o potresnoj otpornosti građevina.

Na Zemlji se godišnje zabilježi više od milijun podrhtavanja tla, tj. potresa uglavnom nezamjetljivih za ljudska osjetila. Samo 20 do 30 potresa godišnje uzrokuje ljudske žrtve, gdjekad i stotine tisuća mrtvih. Gotovo 95% potresa javlja se u dva uska pojasa: cirkumpacifičkom i mediteransko-transazijskome. Prvi se proteže obodom Tihog oceana (tzv. Pacifički vatreni krug), a drugi od Azora preko Sredozemnoga mora, Male Azije, Kavkaza, Armenskoga gorja, Pamira i Himalaje do Indonezije.

Potresi u Hrvatskoj

Na području Hrvatske ima nekoliko zona veće seizmičke aktivnosti.

U priobalnome dijelu takva se zona proteže od slovensko-hrvatske granice do područja južno od Dubrovnika; u Jadranskome moru ističe se područje s više epicentara južno od Lastova. Najsnažniji zabilježeni potres dogodio se u Dubrovniku 1667., pretvorio je grad u ruševine, a procjenjuje se da je poginulo oko 2200 ljudi.

Druga se zona proteže od slovenske granice zapadno od Karlovca preko Žumberačkoga gorja i Medvednice do Bilogore. U pogledu seizmičke aktivnosti dominantno epicentralno područje udaljeno je od središta Zagreba 16 km (Kašina). Gradsko je područje pod utjecajem rasjedne zone žumberačko-medvedničko-kalničkoga rasjeda, a potresi su posljedica sučeljavanja medvedničko-kalničkih i struktura Panonskoga bazena. Najsnažniji zabilježeni potres u Zagrebu dogodio se 1880. i bio je vjerojatno jakosti 6,3 po Richterovoj ljestvici, a potres 2020. bio je jakosti 5,5 prema Richterovoj ljestvici.

Seizmički je aktivna i zona od Pokuplja prema Banjoj Luci (BiH). Banja Luka je 1969. razorena potresom jakosti 6,6 prema Richterovoj ljestvici, a najjači potres s epicentrom kraj Petrinje, koji se dogodio 2020., bio je jakosti 6,2 prema Richterovoj ljestvici. Manje su aktivna seizmička područja slavonske planine Psunj, Papuk, Krndija i Dilj. Ostali središnji i istočni dijelovi Hrvatske seizmički su aktivni još manje. Svi potresi na području Hrvatske ubrajaju se u red plitkih potresa.

Najveći potresi zabilježeni u Hrvatskoj

datum potresa jakost potresa po Richterovoj ljestvici jakost potresa po MCS ljestvici područje i učinak potresa mjesto epicentra
1511.   IX–X Slunj  
6. IV. 1667.   X Dubrovnik, oko 2200 žrtava, porušen gotovo cijeli grad, tsunami uništio brodove u luci, a jak vjetar raspirio požare  
lipanj 1757.   IX Virovitica, nakon dva jaka udara zabilježena su i 54 manja  
9. XI. 1880. 6,3 (procjena) VIII Zagreb, dvije ljudske žrtve, oštećeno ili porušeno oko 1400 zgrada Kašina Planina Gornja
17. XII. 1901.   VII Zagreb, materijalna šteta Šestine
17. XII. 1905.   VII Zagreb, materijalna šteta Kašina
2. I. 1906.   VII Zagreb, materijalna šteta Kašina
8. X. 1909. 5,8 VIII Pokuplje, potres na temelju kojeg je Andrija Mohorovičić otkrio diskontinuitet u Zemljinoj unutrašnjosti Pokupsko
15. III. 1923. 6,2 IX Imotski, dvije ljudske žrtve, velika materijalna šteta ispod planine Biokova, na granici između Hrvatske i BiH
29. XII. 1942. 6,2 IX Imotski, najmanje 20 ljudskih žrtava, velika materijalna šteta ispod planine Biokova, na granici između Hrvatske i BiH
11. I. 1962. 6,2 IX Makarsko primorje, napukla makarska riva u duljini približno 700 m, oštećeno je oko 11 000 stambenih objekta Bast, Baška Voda
5. IX. 1996. 5,9 VIII Ston, Slano, srušeno približno 1900 građevina Ston
22. III. 2020. 5,5 VII Zagreb, jedna ljudska žrtva, jako oštećene slabije građene zgrade Markuševec
29. XII. 2020. 6,2 IX Petrinja, Glina i Sisak, sedam ljudskih žrtava i velika materijalna šteta kraj Petrinje

Predviđanje potresa

Već od davnine ljudi znaju da pojedine životinje mijenjaju ponašanje uoči potresa, pa kao pretkazivače potresa u Meksiku drže zmije, a u Japanu akvarijske ribice. Životinje mogu svojim vrlo diferenciranim živčanim sustavom i osjetilima uočiti promjene u magnetizmu, vibracije tla i slične pojave koje prethode potresu, ali samo nekoliko minuta ili nekoliko sati prije izbijanja katastrofe. Međutim, promjene u ponašanju životinja nisu ni tipičan ni pouzdan znak da bi se na temelju njih mogao npr. evakuirati grad ili područje s milijunskim stanovništvom. Znanstvena istraživanja radi prognoziranja potresa provode se u mnogim zemljama, osobito u Japanu, SAD-u i Rusiji, no do danas ni jedan potres nije pretkazan znanstvenim metodama. Određuju se vjerojatnosti učestalosti potresa i najveće vrijednosti nekog od parametara djelovanja potresa na nekom području, pa se tomu prilagođuje gradnja građevina.

Snažni potresi XX. i XXI. stoljeća u kojima je stradao velik broj ljudi

datum potresa jakost potresa po Richterovoj ljestvici jakost potresa po MCS ljestvici područje i učinak potresa
18. IV. 1906. 7,8 XI U Californiji (SAD) nastala je pukotina (rasjed) duga 350 km; tlo se pomaknulo za 7 m duž rasjeda. Najveća šteta prouzročena je u San Franciscu, gdje je nakon potresa nastao požar; smrtno je stradalo oko 3000 ljudi.
28. XII. 1908. 7,2 XI Talijanski grad Messina potpuno je razoren; na Siciliji i u Kalabriji smrtno je stradalo oko 72 000 ljudi. To je najjači zabilježeni potres u Europi.
13. I. 1915. 7,0 XI Talijanski grad Avezzano potpuno je razrušen; smrtno je stradalo oko 32 000 ljudi.
16. XII. 1920. 7,8 XII U kineskoj pokrajini Gansu potres je srušio sve građevine i izazvao velika klizišta; smrtno je stradalo oko 200 000 ljudi.
1. IX. 1923. 7,9 XI U japanskim gradovima Tokyju i Yokohami razoreno je 123 000 kuća, a 450 000 kuća uništeno je u požaru koji je izbio nakon potresa; poginulo je oko 143 000 ljudi.
30. V. 1935. 7,5 X U pakistanskom gradu Quetti smrtno je stradalo oko 60 000 ljudi.
25. I. 1939. 7,8 X U čileanskoj pokrajini Chillán poginulo je oko 30 000 ljudi.
26. XII. 1939. 7,8 XII U turskoj ravnici Erzincan poginulo je oko 33 000 ljudi.
5. X. 1948. 7,3 X U turkmenistanskom glavnom gradu Aşgabatu smrtno je stradalo 110 000 ljudi.
29. II. 1960. 5,7 X Marokanski grad Agadir potpuno je razrušen, a smrtno stradalo više od 10 000 ljudi.
22. V. 1960. 9,5 XII U Čileu se dogodio najsnažniji zabilježeni potres; najteže je stradao grad Valdivia, a poginulo je više od 1600 ljudi. Potresom stvoreni tsunami prešao je ocean i u Japanu ubio više od 100 ljudi.
26. VII. 1963. 6,0 X Sjevernomakedonski grad Skoplje je razrušen, a smrtno je stradalo oko 1100 ljudi.
31. V. 1970. 7,9 X U Peruu, u potresu s epicentrom blizu grada Chimbotea, smrtno je stradalo oko 66 000 ljudi.
4. II. 1976. 7,5 IX U Gvatemali, u potresu s epicentrom južno od jezera Izabala, smrtno je stradalo oko 23 000 ljudi.
27. VII. 1976. 7,5 XI Na sjeveroistoku Kine, s epicentrom u blizini grada Tangshana, 140 km od Pekinga, smrtno je stradalo više od 240 000 ljudi. U XX. stoljeću to je potres s najviše ljudskih žrtava.
4. III. 1977. 7,2 VII-IX Rumunjski glavni grad Bukurešt je razrušen; poginulo je oko 1500 ljudi.
16. IX. 1978. 7,8 IX U iranskoj pokrajini Horasanu razrušen je grad Tabas i stotinjak sela u okolici; poginulo je 15 000 ljudi.
20. VI. 1990. 7,4 VII U zapadnom Iranu smrtno je stradalo 50 000 ljudi.
26. XII. 2003. 6,6 IX U jugoistočnom Iranu smrtno je stradala 31 000 ljudi.
26. XII. 2004. 9,1 IX S epicentrom u dnu Indijskog oceana u blizini indonezijskog otoka Sumatre, potres je izazvao tsunami koji je pogodio obale; smrtno je stradalo oko 230 000 ljudi.
8. X. 2005. 7,6 VIII U sjevernom Pakistanu i sjeverozapadnoj Indiji poginulo je 86 000 ljudi.
21. I. 2010. 7,0 IX Na Haitiju je razrušen glavni grad Port-au-Prince, a poginulo više od 100 000 ljudi.
11. III. 2011. 9,1 IX U Japanu, u potresu s epicentrom u Pacifičkom oceanu 70 km istočno od polutoka Oshike na sjeverozapadnoj obali otoka Honshua i u tsunamiju koji je uslijedio poginulo je oko 20 000 ljudi. Taj se potres smatra prirodnom katastrofom koja je proizvela najveće gospodarske štete u povijesti.
6. II. 2023. 7,8 IX U južnoj Turskoj, u blizini granice sa Sirijom, smrtno je stradalo oko 50 000 ljudi.
Citiranje:

potres. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 3.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/potres>.