seizmologija (grčki σεισμός: potres + -logija), grana geofizike koja se bavi proučavanjem potresa i njihovih popratnih pojava. Rezultati seizmoloških istraživanja primjenjuju se u građevinarstvu (potresno inženjerstvo, inženjerska seizmologija, protuseizmička gradnja), urbanom planiranju i u istraživanjima nafte i plina (primijenjena geofizika). Stručni rad u seizmologiji uključuje bilježenje potresa, njihovo lociranje i katalogiziranje, razmjenu podataka s međunarodnim institucijama, makroseizmičku obradbu jačih potresa (kartiranje njihovih učinaka) i sl. Znanstvena istraživanja obuhvaćaju proučavanje pojedinosti procesa rasjedanja u hipocentru potresa, modeliranje rasprostiranja potresnih valova kroz Zemlju te određivanje građe njezine unutrašnjosti, proučavanje djelovanja potresnih valova na građevinske objekte te procjenu seizmičkih sila koje će na objekt djelovati u budućnosti (potresna ugroženost i opasnost). Većina spoznaja o građi Zemlje otkrivena je upravo seizmološkim postupcima.
Povijest seizmologije
Seizmologija je relativno mlada znanost, koja se vrlo brzo razvijala tek od početka XX. st. Riječ seizmologija prvi je sredinom XIX. st. upotrijebio irski znanstvenik Robert Mallet (1810–81), a prvi upotrebljivi seizmografi konstruirani su nešto poslije u Italiji, Japanu i Njemačkoj (→ seizmometrija). Razvoj teorije rasprostiranja potresnih valova prethodio je razvoju instrumenata, pa su glavne vrste potresnih valova na seizmogramima identificirane mnogo godina nakon što je njihovo postojanje teorijski predviđeno. Godine 1828. prvi je put uzet u obzir intenzitet potresa za karakterizaciju šteta na objektima. U seizmološkoj su se praksi do danas održale različite makroseizmičke ljestvice, npr. Mercalli-Cancani-Siebergova ljestvica i Richterova ljestvica.
Potkraj XIX. st. osnovana su prva nacionalna seizmološka društva i tzv. povjerenstva (1878. u Švicarskoj, 1880. u Japanu i Hrvatskoj), a 1905. osnovana je Međunarodna udruga za seizmologiju, koja je 1951. prerasla u današnju Međunarodnu udrugu za seizmologiju i fiziku unutrašnjosti Zemlje, a Hrvatska je njezin član od osamostaljenja. U svijetu je 1920-ih radilo oko 150 seizmoloških postaja te je bio osnovan Međunarodni seizmološki centar, koji i danas prikuplja podatke sa seizmoloških opservatorija širom svijeta. U europsko-mediteranskoj zoni od 1975. djeluje regionalna seizmološka organizacija. U 1950-ima u svijetu je djelovalo oko 700 seizmoloških postaja. Danas ima više od 8500 međunarodno registriranih postaja.
Nagli razvoj računala u drugoj pol. XX. st. omogućio je rješavanje složenih numeričkih problema povezanih s teorijom širenja i modeliranja potresnih valova u heterogenom i anizotropnom sredstvu, ali i znatan napredak u razvoju seizmografa, koji se danas temelje isključivo na digitalnom prikupljanju podataka. Seizmologija razmatra pojave koje se mjere u ekstremno velikim rasponima; najmanji pomaci tla koji se mjere reda su veličine 10–8 m, dok pomaci kod velikih potresa prelaze 10-ak metara, a period im je od tisućinke sekunde približno do 1 sat. Tipični seizmografi danas prikupljaju između 60 i 600 podataka svake sekunde u neprekinutom radu, pa godišnje svaka postaja prikupi prosječno oko 12 Gb podataka.
Seizmologija u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se seizmologija počela brzo razvijati nakon velikoga potresa u Zagrebu 1880., kada je JAZU (danas HAZU) osnovala tzv. Potresni odbor, u radu kojega se posebno isticao Mijo Kišpatić. Na prijelazu iz XIX. u XX. st. proučavanjem potresa sve se više bavio Andrija Mohorovičić, koji se smatra utemeljiteljem suvremene seizmologije u Hrvatskoj. On je 1906. u zgradi na Griču br. 3 osnovao zagrebačku seizmološku postaju, nabavio najbolje seizmografe i opservatorijske ure, uspostavio službu točnoga vremena te je time osnovao zagrebačku seizmološku školu i postavio čvrste temelje za njezin uspješan razvoj. Zahvaljujući takvoj tradiciji, Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu jedan je od rijetkih u svijetu na kojem se studij seizmologije može započeti već na dodiplomskoj razini, a njegovu Geofizičkom zavodu, kojemu je Mohorovičić bio na čelu 30 godina, povjerena je i zadaća uspostave Seizmološke službe RH, koja se brine o osnovnoj mreži seizmografa i prikuplja podatke o seizmičnosti Hrvatske. U Hrvatskoj se seizmolozi još bave istraživanjem kvantifikacije potresa, potresne ugroženosti i opasnosti, pojačavanja seizmičkih valova, anizotropije brzina, građe Zemljine kore i dr.
Osnovni podatci o svim poznatim potresima na našem području čuvaju se u Hrvatskom katalogu potresa (od 373. pr. Kr.). Navode se lokacija, vrijeme, intenzitet i magnituda, što su najvažniji parametri za procjenu potresne opasnosti, koja je nužna pri projektiranju objekata.
