potresni valovi (seizmički valovi), mehanički valovi nastali potresom koji se od hipocentra (izvora potresa) šire Zemljom u svim smjerovima. Brzina potresnih valova ovisi o elastičnosti i gustoći tvari kroz koju se rasprostiru, a prigušenje, osim o svojstvima tvari kroz koju se rasprostiru, ovisi i o valnoj duljini valova.
Prostorni potresni valovi šire se unutar Zemlje, a površinski potresni valovi po njezinoj površini i plitko ispod nje. Prostorni su valovi brži i viših frekvencija (do 25 Hz) od površinskih koji se sporije prigušuju i svojom velikom amplitudom dominiraju na seizmogramima dalekih potresa.
Prostorni potresni valovi
Primarni ili P-valovi su longitudinalni potresni valovi koji se najbrže rasprostiru i prvi stižu do seizmoloških postaja. Njihova je brzina oko 6 km/s kroz površinske stijene, do 14 km/s u blizini Zemljine jezgre, 8 km/s u vanjskome sloju Zemljine jezgre i 11 km/s u blizini Zemljina središta.
Sekundarni ili S-valovi su transverzalni potresni valovi koji stižu do seizmoloških postaja nakon primarnih. Šire se samo kroz čvrstu tvar. Njihova je brzina oko 3,4 km/s u blizini površine, do 7,2 km/s u dubini, blizu granice s tekućom vanjskom jezgrom.
Vremenski razmak između pojave P-valova i S-valova valova na seizmološkim postajama raste povećanjem udaljenosti seizmološke postaje od epicentra potresa. Amplituda titranja S-valova je približno pet puta veća od amplitude P-valova, pa uzrokuju jače podrhtavanje tla na površini.
Površinski potresni valovi
Površinski potresni valovi nastaju zbog međudjelovanja P i S prostornih valova i šire se uz Zemljinu površinu.
Loveovi ili L-valovi (po Augustusu Edwardu Houghu Loveu) su transverzalni valovi koji su polarizirani u horizontalnoj ravnini (čestice titraju lijevo-desno od smjera rasprostiranja).
Rayleighovi ili R-valovi (po Johnu Williamu Struttu Rayleighu) su složeni longitudinalni i transverzalni valovi koji se prenose eliptičnim titranjem čestica tla (poput valova na morskoj površini).
Primjena potresnih valova
Na temelju vremenskoga razmaka između pristizanja primarnih i sekundarnih potresnih valova određuje se epicentralna udaljenost neke seizmološke postaje.
U geofizici se praćenjem i analiziranjem širenja potresnih valova, koji se na granicama slojeva različitih svojstava lome, reflektiraju i konvertiraju, mogu utvrditi dubine i svojstva pojedinih Zemljinih slojeva. Takvi se postupci koriste i pri traženju nalazišta nafte i plina. (→ gutenbergov diskontinuitet; mohorovičićev diskontinuitet)
