plinski zakoni, empirijski fizikalni zakoni kojima se opisuju promjene stanja idealnoga plina. Otkriveni su potkraj XVIII. st. kada su znanstvenici shvatili da su odnosi volumena, tlaka i temperature u širokom rasponu vrijednosti jednaki za sve plinove.
Boyle-Mariotteov zakon (izotermni zakon) tvrdi da je pri stalnoj termodinamičkoj temperaturi T umnožak tlaka p i volumena V plina konstantan, tj. ako je T = konst., tada je pV = konst.
Izobarni zakon (Gay-Lussacov zakon) tvrdi da je pri stalnom tlaku volumen plina razmjeran termodinamičkoj temperaturi, tj. ako je p = konst., tada je V/T = konst.
Izohorni zakon (Charlesov zakon) tvrdi da je pri stalnom volumenu tlak plina razmjeran termodinamičkoj temperaturi, tj. ako je V = konst., tada je p/T = konst.
Avogadrov zakon tvrdi da jednaki volumeni svih plinova pod istim tlakom i pri istoj temperaturi imaju jednak broj molekula N, tj. ako je T = konst. i p = konst., tada je V/N = konst.
Jednadžba stanja idealnoga plina objedinjuje sve plinske zakone: pV = nRT, gdje n količina tvari a R plinska konstanta.
Plinski zakoni strogo vrijede samo za idealne plinove, ali pri temperaturama oko 300 K, za tlakove do 100 hPa približno opisuju i realne plinove. Van der Waalsova jednadžba opisuje promjene stanja realnoga plina. (→ avogadro, amedeo; plin)
