struka(e): astronomija
Oort, Jan Hendrik
nizozemski astronom
Rođen(a): Franeker, 28. IV. 1900.
Umr(la)o: Leiden, 5. XI. 1992.
ilustracija
OORT, Jan Hendrik

Oort [o:rt], Jan Hendrik, nizozemski astronom (Franeker, 28. IV. 1900Leiden, 5. XI. 1992). Na Sveučilištu u Groningenu diplomirao je fiziku 1921. te doktorirao 1926. Radio je u Zvjezdarnici Yale, SAD, 1922–24. te na Sveučilištu u Leidenu 1924–70 (uz prekid 1942–45; od 1945. kao redoviti profesor i ravnatelj sveučilišne zvjezdarnice).

Istražujući tokove zvijezda u Mliječnoj stazi, otkrio je galaktički halo (1924), tj. zvijezde koje se gibaju izvan galaktičkoga diska, smjer u kojem se nalazi središte galaktike, izračunao da Sunce na udaljenosti od 30 000 svjetlosnih godina obilazi središte galaktike za oko 225 milijuna godina, otkrio sporije gibanje zvijezda u vanjskim područjima galaktičkoga diska od onih bliže središtu, tj. otkrio je diferencijalnu rotaciju galaktike (1927). Ocijenio je promjer i masu Mliječne staze. Sudjelovao je u ispitivanju (kartografiranju) spiralne galaktičke strukture s pomoću radiovalne spektralne linije vodika valne duljine 21 cm (1950). Proučavajući gibanje kometa, razvio je ideju da se u području polumjera oko jedne svjetlosne godine nalazi oblak od približno trilijun kometskih jezgara, danas Oortov oblak, tj. da je Sunčev sustav puno veći od područja koje zauzimaju planeti (1950).

Bio je član Kraljevske nizozemske akademije umjetnosti i znanosti (1937–43. i od 1945), Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1946), Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1953), francuske Akademije znanosti (od 1955), Royal Society (od 1959), njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1973) i predsjednik Međunarodnog astronomskog saveza (1958–61). Po njem su nazvani Oortove konstante, krater na Plutonu (Oort) i planetoid (1691 Oort).

Citiranje:

Oort, Jan Hendrik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 20.5.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/oort-jan-hendrik>.