Mimnermo (grčki Μίμνερμος, Mímnermos), grčki pjesnik (Smirna, danas Izmir, između 680. i 655. pr. Kr. – vjerojatno Kolofon, prije 600. pr. Kr.). Iako su ga stanovnici Kolofona smatrali svojim sugrađaninom (Hermezijanakt ga je navodio i kao tvorca elegije), vjerojatnije je da su iz toga grada bili njegovi preci. Vrhunac njegova stvaralaštva smješta se u XXXVII. olimpijadu (632. do 629. pr. Kr.), a prema Plutarhu opjevao je pomrčinu Sunca, najvjerojatnije nad Smirnom 6. IV. 648. pr. Kr. Sačuvali su se fragmenti iz zbirke njegovih kraćih elegija Nana (Ναννώ, Nannṓ), nazvane imenom njegove ljubljene frulašice, no moguće je da su naziv dali aleksandrijski izdavači. Zaokupljale su ga melankolijom obojene misli o erotskoj ljubavi i prolaznoj prirodi mladosti, koje je izražavao služeći se jezikom i pjesničkim sredstvima sličnim Homerovima, što mu je u antici priskrbilo velik ugled. U fragmentarno očuvanu djelu Smirneida (Σμυρνηίς, Smyrnēís), koje Pauzanija opisuje kao elegiju, opjevao je, najvjerojatnije na temelju svjedočanstava, epizodu iz obrane Smirne od lidijskoga kralja Giga, koja se dogodila 680-ih, a najkasnije 660-ih pr. Kr. Pripisuje mu se jedan epigram u devetoj knjizi zbirke Anthologia Graeca, a navodno je sastavljao i jampske stihove. Spominjali su ga, među ostalima, i Solon, Kalimah, Propercije te Horacije. Njegove su pjesme na hrvatski prevodili Hugo Badalić, Koloman Rac, Ton Smerdel, Josip Matošić i Dubravko Škiljan.
