Kalimah (grčki Καλλίμαχος, Kallímakhos), grčki književnik, filolog i knjižničar (Cirena, oko 310. pr. Kr. – ?, oko 240. pr. Kr.). Središnja osoba aleksandrijskoga književnoga kruga za vladavine Ptolemeja II. Filadelfa (284. do 246. pr. Kr.). Navodno je napisao oko 800 knjiga; od toga se neokrnjeno očuvalo tek 6 himana i 61 epigram. Himne su sastavljene po uzoru na tzv. homerske himne, ali nisu bile namijenjene za svečano izvođenje, nego za krug znalaca sposobnih proniknuti u intertekstualnu igru, aluzije i odmak od tradicije. Slični su mu i epigrami. Znalačko zanimanje za baštinu pokazao je sastavljajući katalog Aleksandrijske knjižnice (Popisi – Πίναϰες) u 120 knjiga. Katalog nije sačuvan, pa se o njemu zna samo iz doslovno prenesenih bibliografskih navoda u djelima kasnijih autora. Iz tih se fragmenata može zaključiti da je građa u katalogu bila razvrstana prema širokim stručnim skupinama te da su bibliografske navode pratili biografski podatci o autoru i podatci o autentičnosti teksta. Zbog njegove opsežnosti, o katalogu se često govori kao o bibliografiji grčke književnosti onoga doba. Kalimah je otklanjao ideju velike forme i kontinuirana pripovijedanja: epilij Hekala (Ἑϰάλη) imao je oko 1000 stihova; pjesničko djelo Uzroci (Aἴτια) sastojalo se od kraćih, osamostaljenih priča u elegijskim distisima (npr. Akontije i Kidipa, Berenikin uvojak). U Jambima (Ἴαμβοι) preuzeo je Kalimah metar i satirični ton Hiponaktov, ali se uglavnom bavio književnim temama. Kalimahov utjecaj na oblikovanje književnog ukusa u kozmopolitskom helenističkom okružju bio je golem. Načela učenosti, kratkoće, duhovitosti, žanrovske raznolikosti naišla su na plodno tlo u Rimu, pa su posredovanjem Katula, Ovidija i Propercija (koji je za sebe držao da je rimski Kalimah) ostavila vidljiv trag i u sveukupnoj književnosti zapadnoga kruga.