Anthologia Graeca [antolo'gi·a gre:'ka] (latinski: Grčka antologija), zbirka grčkih epigrama i kratkih pjesama koje datiraju od VII. st. pr. Kr. do X. st.; autentičnost stihova prethelenističkih autora nerijetko je upitna. Njezinu jezgru tvori nekoliko antičkih antologija: Meleagrov Vijenac (Στέφανος, oko 70. pr. Kr.), istoimena zbirka Filipa iz Soluna (oko 40), zbirka homoerotskih epigrama Stratona iz Sarda (Hadrijanovo doba), antologija njegova suvremenika Diogenijana, Agatijina zbirka Krug (Κύϰλος, oko 560) i neke druge, manje zbirke. Te, danas izgubljene izvore, kompilirao je oko 900. Konstantin Kefalas, visoki crkveni dostojanstvenik na carigradskome dvoru. Na tom su temelju nastale dvije zbirke od kojih je potom sastavljena Anthologia Graeca: Palatinska antologija (Anthologia Palatina) u 15 knjiga (oko 980), i Planudova antologija (Anthologia Planudea) u 7 knjiga koju je oko 1300. sastavio učeni monah Maksim Planud. Epigrami su razvrstani prema tematskome načelu koje nije dosljedno provedeno: 1. knjiga sadrži kršćanske epigrame, 2. ekfraze Kristodora iz Kopta, 3. natpise iz hrama u Kiziku, 4. pjesničke predgovore Meleagrove, Filipove i Agatijine zbirke, 5. erotske epigrame, 6. posvetne epigrame, 7. nadgrobne epigrame, 8. epigrame Grgura iz Nazijanza, 9. epideiktičke epigrame, 10. protreptičke epigrame, 11. simpotičke i skoptičke epigrame, 12. homoerotske epigrame, 13. pjesme u različitim metričkim oblicima, 14. enigmatske epigrame, 15. raznolike kratke pjesme, dok se kao 16. knjiga izdaju oni epigrami iz Planudove antologije kojih u Palatinskoj nema. Književna vrijednost epigrama znatno oscilira: uz briljantne poetske minijature u antologiji se pojavljuju i banalni stihovi. S književnopovijesnog stajališta posebno su zanimljivi epigrami helenističkih autora, kao što su Kalimah, Asklepijad ili Leonida iz Tarenta, dva stoljeća mlađih Meleagra i Filodema, Marcijalovih prethodnika Marka Argentarija i Lukilija te pjesnikâ sa zalaza antike, poput Palade i Agatije. Zbirka je impresivno svjedočanstvo o kontinuitetu grčke književnosti u rasponu većem od tisuću i pol godina, a snažno je utjecala na novovjekovnu poeziju.
