Mayer [mại'əɹ], Julius Robert von, njemački liječnik, kemičar i fizičar (Heilbronn, 25. XI. 1814 – Heilbronn, 20. III. 1878). Doktorirao je medicinu 1838. na Sveučilištu u Tübingenu. Bio je brodski liječnik na putovanju u Jakartu (1840–41) i liječnik u Heilbronnu (od 1841).
Tijekom putovanja u Jakartu, na odredištu je opazio iznenađujuće svijetlocrvenu boju venske krvi članova posade u usporedbi s bojom krvi kakva je bila u Nizozemskoj odakle su krenuli. Vodeći se objavljenim radovima i pokusima promjene boje krvi kada se kroz nju propušta zrak različita sastava Antoinea Laurenta de Lavoisiera i Josepha Priestleya, pretpostavio je da je razlika u boji krvi nastala zbog manjeg sadržaja ugljikova dioksida kao posljedice manje potrošnje kisika u tropima. Smatrao je da su u toplijim krajevima oksidacijski procesi manjega intenziteta zato što je manja razlika između temperature tijela i okoliša, pa je za održavanje tjelesne temperature potrebno proizvesti manje topline. Opažanje ga je navelo na zaključak da se ono što se danas naziva kemijskom energijom iz hrane u tijelu može pretvoriti u toplinu i u mehanički rad. Približno istodobno s Jamesom Prescottom Jouleom, ali polazeći od posve različitih pretpostavki, otkrio je 1841. mehanički ekvivalent topline i time prvi zakon termodinamike, tj. da načelo održanja energije, po kojem je količina energije u zatvorenom sustavu konstantna, obuhvaća osim mehaničke i toplinsku energiju. Otkrio je da se u fotosintezi Sunčeva svjetlost pretvara u kemijsku energiju i kemijski proces koji se danas naziva oksidacijom kao osnovni način za dobivanje energije u živih bića (1842). Razvio je jednu od metoda određivanja relativne molekularne mase plinova i para. Shvatio je da zračenjem Sunce gubi energiju i izračunao da bi se, kad bi mu toplina bila posljedica kemijskih reakcija, ohladilo za 5000 godina, te je sugerirao da ga vrućim održavaju udari meteoroida (1848).
Skepticizam na koji su naišli njegovi radovi, sukobi oko prvenstva u otkrićima s J. P. Jouleom (1843) i Hermanom Ludwigom Ferdinandom von Helmholtzom (1847), te nekoliko smrti u obitelji negativno su djelovali na Mayera, koji je 1850. pokušao samoubojstvo te se nakon boravka u duševnoj bolnici 1850–51. prestao baviti istraživanjima. Ipak, 1862. priznat mu je prioritet formulacije načela održanja energije. Bio je član francuske Akademije znanosti (od 1870).
