Lavoisier [lavwazjẹ'], Antoine Laurent de, francuski kemičar, osnivač moderne kemije (Pariz, 26. VIII. 1743 – Pariz, 8. V. 1794). Po obiteljskoj tradiciji završio studij prava, ali je život posvetio prirodnim znanostima i matematici. Pošto je dobio zlatnu medalju Akademije znanosti (Académie des Sciences) za rješenje rasvjete Pariza, izabran je 1768. za člana-suradnika, 1778. za punopravnoga člana Akademije, 1785. za njezina ravnatelja, a 1791. za blagajnika. – Bio je odličan eksperimentator: uporabom vage uveo je egzaktne, kvantitativne metode u kemijska istraživanja i utemeljio načelo očuvanja tvari u kemijskim reakcijama. Razvio je novu teoriju gorenja, što je dovelo do odbacivanja flogistonske doktrine, koja je kemijom vladala više od jednoga stoljeća. Njegova istraživanja oksidacije pokazala su ulogu kisika u kemijskim procesima, čime je kvantitativno pokazao sličnost između oksidacije i disanja. Dokazao je da je voda spoj kisika i vodika. Objasnio je razliku između elemenata i spojeva i postavio osnove modernoga sustava kemijskog nazivlja. Tako je, oslobodivši se svih predrasuda, proveo pravu revoluciju u kemiji i učinio ju egzaktnom znanošću. Objavio više djela, a najznačajnije je Osnove kemije po novom sustavu i prema suvremenim otkrićima (Traité élémentaire de chimie, présenté dans un ordre nouveau et d’après les découvertes modernes, 1789). Suosnivač je poznatoga časopisa Annales de chimie, posvećenoga novoj kemiji, kojemu je prvi broj bio tiskan 1789., a izlazi i danas. – Kako bi se materijalno osigurao i namaknuo sredstva za istraživanje, dao se, ubrzo nakon izbora u Akademiju, postaviti za zakupnika ubiranja poreza. Za Robespierreove diktature (1793/94) Akademija je bila raspuštena, a zakupnici ubiranja poreza kolektivno su bili osuđeni na smrt giljotinom, pa je tada smaknut i Lavoisier.
