infracrveno zračenje, elektromagnetski valovi valnih duljina približno između 0,75 μm i 1 mm.
Otkrio ga je 1800. Frederick William Herschel, zapazivši da u spektru Sunčeva zračenja, dobivenom s pomoću optičke prizme, najvišu temperaturu pokazuje područje koje se nastavlja na crveni dio vidljivoga spektra. Za ljudsko oko to je zračenje nevidljivo, ali se može osjetiti na koži kao osjećaj topline. Glavnina zračenja elektromagnetskih valova ljudskoga tijela je u infracrvenom području. Infracrveno zračenje nastaje kao posljedica sudara čestica pri translacijskome gibanju, pri vibracijama kristalne rešetke čvrstih tijela kao i pri vibracijama i rotacijama kemijski vezanih atoma i atomskih skupina u molekulama organskih tvari i plinova, i to na svim temperaturama višima od apsolutne nule. Bogati su izvori takva zračenja sva užarena tijela, oko polovice Sunčeva zračenja emitira se u infracrvenome području. (→ planck, max)
Infracrveno zračenje u atmosferi se dijelom apsorbira prolaskom kroz vodenu paru, ozon i ugljikov dioksid, ali se probija kroz sredstva koja raspršuju vidljivo zračenje: sumaglicu, zagađenu atmosferu, međuzvjezdanu prašinu.
Infracrvena fotografija (prvu snimio William De Wiveleslie Abney, 1880) omogućuje snimanje predmeta u potpunome mraku. Široko se primjenjuje: u vojne svrhe (za pronalaženje i snimanje objekata, osobito u mraku), u medicini (za lokalizaciju upalnih procesa i tumora), u industriji (→ defektoskopija), kriminalistici, u istraživanju starih umjetnina (za otkrivanje slika ispod površinskoga sloja boje), u daljinskim istraživanjima snimanjem iz zrakoplova ili satelita, npr. u geologiji za otkrivanje rudnih nalazišta.
Termografija je postupak snimanja izvora infracrvenoga zračenja radi mjerenja njihove temperature.
Spektrometrija infracrvenoga zračenja jedna je od najjačih instrumentalnih tehnika za proučavanje građe molekula i strukture tvari, osobito u analizi organskih spojeva. (→ spektrometrija)
Infracrvena astronomija bavi se promatranjem svemirskih izvora infracrvenoga zračenja.
Infracrvene grijalice služe za zagrijavanje prostorija, u medicini za dubinsko grijanje (npr. paranazalnih sinusa ili dubokih infiltrata), u industriji za sušenje boja i lakova, a područja su primjene infracrvenoga zračenja meteorologija, mikroskopija, daljinsko upravljanje, sigurnosni i alarmni sustavi i sl.
