daljinska istraživanja, snimanje Zemljine površine iz daljine, s pomoću zrakoplova (aerosnimanja) ili svemirskih letjelica (satelitska snimanja). Tim se snimanjima mogu zapažati i pratiti pojedini objekti i predmeti na Zemljinoj površini ili u atmosferi (zgrade, prometnice, vozila, letjelice, oblaci i dr.), njihove promjene ili pomaci, uz moć razlučivanja od desetak metara. Također se mogu zapažati ili istraživati reljef, sastav tla, pokrov (šume, polja, goleti), vodene površine i tokovi, sve u stvarnom vremenu ili s kašnjenjem, neprekinuto ili u vremenskom rasteru.
Daljinska istraživanja Zemlje
Primjenjuje se više postupaka snimanja, koji se razvrstavaju prema načinu snimanja (snimke cijele površine ili pretraživanje), opremi (fotografskoj ili elektroničkoj), prijenosu i obrađivanju snimaka (analogno ili digitalno), broju kanala u spektru (jednokanalno ili višekanalno), izgledu snimke (ravninska ili stereoskopska), uporabi prirodnog zračenja ili emitiranoga s letjelice (pasivno ili aktivno), namjeni (za geodetske, kartografske, agrotehničke, meteorološke, prometne, vojne i druge potrebe).
Fotografski postupak
Fotografskim postupkom snima se Zemljina površina u vidljivom i bliskom infracrvenom području spektra posebnim fotografskim kamerama na filmove različite spektralne osjetljivosti. Snima se sukcesivno, pri čemu se snimke uzdužno i poprečno prekrivaju kako bi se postiglo cjelovito snimanje površine preko koje letjelica prelijeće. Snimanje je obično stereoskopsko, s velikom moći razlučivanja, a snimke se izrađuju u mjerilima 1 : 5000 do 1 : 30 000.
Pretraživanje ili skeniranje
Pretraživanje ili skeniranje
naziv je za elektron. postupak kojim se, s pomoću rotirajućeg zrcala, elektromagn. zračenje s malih dijelova Zemljine površine u neprekinutom nizu upućuje na elektron. osjetnik. Time se slika rastavlja na niz djelića, tzv. piksela, a cjelovita se slika područja dobiva slaganjem mozaika od takvih djelića. Snima se iz zrakoplova ili satelita, i to u području od infracrvenog do ultraljubičastog dijela spektra, u jednome ili više užih spektralnih područja (kanala). Rad u infracrvenom području omogućuje snimanje toplinskog zračenja Zemljine površine te objekata i predmeta koji se na njoj nalaze. Osim obrisa predmeta ili pokrova, može se ustanoviti i njihova temperatura, pa se zato snimke nazivaju termogramima ili termosnimkama.
Radarski postupak
Radarskim postupkom snima se Zemljina površina s pomoću emitiranoga radarskog zračenja, obično u području frekvencija 1 do 30 GHz. Prednosti su toga postupka što je snimanje moguće danju i noću, kroz oblake i maglu.
Televizijski postupak
Televizijski postupak
obuhvaća snimanje optičkim kamerama, kamerama s mozaikom poluvodičkih slikovnih osjetnika i optičko-elektron. kamerama s povratnim snopom (RBV) i s vrlo velikom osjetljivošću. Prva satelitska snimka stigla je 1959. sa satelita Explorer 6, a prvo sustavno televizijsko snimanje obavljeno je 1972. satelitom Landsat. Snimanja su obično višekanalna, u vidljivom i infracrvenom području. Televizijska snimka, i onda kada je u analognom obliku, pretvara se u digitalni oblik i takva prenosi zemaljskoj postaji. Satelitske snimke većinom se trajno šalju u zemaljsku postaju radijskim putem, i to izravno ili posredovanjem drugih satelita, dok se snimke iz raketoplana memoriraju i njime vraćaju na Zemlju.
Daljinska istraživanja u geologiji
Daljinska istraživanja u geologiji
početni su korak površinske prosudbe nekog slabije otkrivenog područja. U geološkim istraživanjima koriste se dva sustava daljinskih istraživanja. Infracrveno linijsko ispitivanje razvijeno je na temelju poznate činjenice da svi objekti emitiraju elektromagnetsko zračenje potaknuto toplinskom aktivnošću vlastitih atoma; topla područja oslikana su u svijetlim tonovima, za razliku od hladnih, koja su tamna. Toplinska je inercija važna jer su visoko inertne stijene poput dolomita i kvarcita razmjerno hladne tijekom dana, a toplije noću. Stijene i tla niske toplinske inercije (šejl, šljunak i pijesak) topli su tijekom dana, a hladni noću. Vlažnost tala također znatno utječe na sliku. Osjetno vlažna tla doimlju se hladnije neovisno o svojem sastavu, pa mogu prikriti druge razlike u tipovima tala. Rasjedne zone, kao i stara klizišta jasno se očitavaju na snimkama jer ih povećana vlažnost diferencira u odnosu na okolinu. Metoda zrakoplovnoga radarskog bočnog promatranja temelji se na impulsima odabranoga dijela radarskoga zračenja što ga na tlo odašilju bočne antene zrakoplova. Sudarivši se s tlom, odaslani otkucaji reflektiraju se prema zrakoplovu i preinačuju u crno-bijelu fotografiju. Mozaik takvih fotografija pogodan je za prepoznavanje različitih jedinica u geološkoj građi nekog terena.
Daljinska istraživanja u geodeziji
Daljinska istraživanja u geodeziji
obavljaju se različitim složenim metodama. To je ponajprije aerofotogrametrija (→ fotogrametrija), metoda mjerenja fotografija snimljenih iz zrakoplova, od kojih se izrađuju planovi i karte svih mjerila nekoga snimljenog objekta, najčešće većega kompleksa zemljišta. Prednost je metode u brzini i ekonomičnosti, jer je broj potrebnih terenskih radova, posebno za karte sitnijih mjerila, bitno manji u usporedbi s drugim metodama geodetske izmjere.
Istraživanja su u novije doba proširena satelitskim snimanjem u vrlo sitnom mjerilu različitim fotografskim i nefotografskim tehnikama. Međutim, današnja kvaliteta snimaka samo djelomično udovoljava zahtjevima za izradbu geodetskih karata sitnih mjerila. Usavršena tehnologija snimanja iz satelita koji rade za civilne potrebe (npr. franc. satelit SPOT, koji daje čitljivost objekata do veličine 10 m × 10 m) i snimanje u stereotehnici bitno će poboljšati mogućnost primjene u geodeziji. Sateliti za voj. izviđanja imaju mnogo veću moć razlučivanja, ali te snimke još nisu dostupne za civilne potrebe.
U daljinska istraživanja ubrajaju se i dinamičke metode satelitske geodezije. Tako se iz odstupanja umjetnih satelita od njihovih pravilnih putanja određuje gravitacijsko polje Zemlje, a koordinate točaka na Zemlji, pa zato i njihove međusobne udaljenosti, precizno se određuju na temelju podataka o položaju satelita. (→ globalni položajni sustav)
