Hardy [hα:'di], Godfrey Harold, engleski matematičar (Cranleigh, 7. II. 1877 – Cambridge, 1. XII. 1947). Diplomirao (1899) na Sveučilištu u Cambridgeu. Radio na sveučilištima Cambridge (1900–19., 1931–47), Oxford (1919–28) i Princeton (1928–29). Bavio se matematičkom analizom i teorijom brojeva, harmonijskim funkcijama i trigonometrijskim redovima. Istodobno (1908) s njemačkim fizičarom Wilhelmom Weinbergom (1862–1937) objavio studiju kojom se objašnjava širenje recesivnih genetskih svojstava u velikoj mješovitoj populaciji, danas poznatu kao Hardy-Weinbergovo pravilo. Uspješno je surađivao sa Srinivasaom Aiyangarom Ramanujanom. Glavna djela: Tečaj čiste matematike (A Course of Pure Mathematics, 1908), Nejednakosti (Inequalities, 1934., koautor John Edensor Littlewood), Uvod u teoriju brojeva (An Introduction to the Theory of Numbers, 1938., koautor Edward Maitland Wright), Matematičareva isprika (A Mathematician’s Apology, 1940) i posmrtno objavljeno Divergentni nizovi (Divergent Series, 1949). Bio je član Royal Society od 1910.