Hamilton [hæ'miltən], William Rowan, irski astronom, matematičar i fizičar (Dublin, 4. VIII. 1805 – Dunsik, 2. IX. 1865). Bio je čudo od djeteta; u dvanaestoj godini proučavao djelo Isaaca Newtona Matematički principi filozofije prirode, diplomirao je 1827., a magistrirao 1837. Od 1827. do smrti bio je profesor astronomije na Trinity College u Dublinu i voditelj Zvjezdarnice Dunsink.
Nakon radova iz geometrijske optike iznio tzv. Hamiltonov princip (1835) i Hamiltonovu formulaciju klasične mehanike, koja je bila važnu pri oblikovanju kvantne mehanike. Promjene stanja dinamičkoga fizikalnog sustava čestica izrazio je s pomoću hamiltonijana, zbroja kinetičkih i potencijalnih energija. Definirao je osnovne diferencijalne operacije nad poljima, uveo je vektorsko polje i nabla operator. Godine 1843. uveo kvaternione, hiperkompleksne brojeve s četirima komponentama, za koje ne vrijedi komutativnost množenja (nekomutativne algebre poslije su se pokazale temeljem kvantne mehanike). Od 1837. bio je član Kraljevske irske akademije (te njezin predsjednik 1837–46), također član Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1832), ruske Carske akademije znanosti (danas Ruska akademija znanosti, od 1837) i prvi inozemni član Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1864). Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Hamilton). (→ hamiltonijanski sustavi; princip najmanjega djelovanja)